Andreja Šinkec Hrabar

Commercial Photography

Biografija:

Za sada pjesma “my way”, Sinatre puno govori …; završila studij politoligije; volim ples, sportske aktivnost, pisati, družiti se, (u)poznavati osobe, putovati …

***

BILJKA

Život je kao biljka
koliko joj daješ vode
toliko raste,
koliko joj pričaš
toliko se širi listovima, pupoljcima
pokazujući svu raskoš
riječi Ljepota,
koliko je podragaš
tolikom pozitivnošću sjaji,
koliko ju podrezuješ
toliko rastu i bude se novi
osjećaji divljenja,
koliko ju promatraš
toliko
Biljka
pokazuje svoju osobnost i posebnost
latica, pupoljaka, lišća, korijena
a kada joj okreneš leđa
Kisik zastane
Polako vene
Srce korijena boju mijenja
i iz Crvenog, Zelenog,
Žutog ili Ljubičastog …
pretvara se u Smeđe dok ne pocrni
i na dva djela se odvoji
pa Zemlja Duh preuzme
ili
Osoba joj se okrene
Biljka
plućima prodiše
I
Život
Ljubav pokrene.

***

PROLJETNO BUĐENJE

Kaj sam malo ponorela
il’ me energetski vampiri progone
da svaki dan slušam nore vesti,
nekaj očito ne štima;
il’ je nekaj v zraku divlje
il’ je opako proljetno buđenje?!
Boljše reći divlje v zraku
Proljetna šarolikost Prirode
tak pozitivno na srčeko
i serotonin deluje
da mam se bolje osećam
a sa cvjetnim mirisima
v zrak od sreće poletim
osmjehe
bez obzira na boljke dijelim
pak ljudi misle da sam nore gljive jela
a ne znaju kak’ su one zdrave,
mislim na one lisičice i vrganje
od kojih se juhice fine spravljaju.
I tak proljeće v dušu prihaja
male ludosti stvara
brige, boljke i sve te zavrzlame
v stranu baca.

***

*SUMRAK VOTKA*

Sumrak se po cesti vuče
kao da smo od jučer
pa ne znamo da nas za nos vuče,
naprijed nazad
po cesti kotači se okreću,
na nebu
narančasto-crvenkasti odsjaj
na polje podsjeća,
u ustima okus
slatkog boba
a u mislima
pokoja votka
siluetu šara.

***

VJEČNOST

Pod nebeskim svodom
srela sam oči plave
pamet su pomutile
uzdah je pao,
večera na stolu
ugodni razgovori
poljupci strasni
drhtaji tijela
mjesecima na mjesečini
zauvijek nas dvoje

u lepršavoj haljini
snježno bijeloj
njegovo svilenkasto odijelo
nagoviještalo je
vječne osmijehe
i zadovoljne dane

zora je svanula
sunce je zrakama
sobu osvijetlilo,
a oči tugom obasjane
modrica ispod oka
pogled prema nepostojećoj
točki na zidu

misli prema svijetu
anđela zazivaju,
protiv svakodnevnih tragova
od noćnih tupih udaraca
i teških njegovih riječi
zbog osobnosti
i mojeg lošeg odgoja,
neukusno obučena,
ručkova bezukusnih
i zagorenih

nastojala sam godinama
zatomiti blagim osmijesima
tu neizmjernu tugu i bol
u njemu probuditi
nutarnju ljepotu vanjštine

ipak shvatih
čovjek sa fizičkom ljepotom
bez tragova
ljubavne duše i topline,
poštovanja,
prihvaćanja moje osobnosti,
tjera me u ponor
u tupost i jecaj
u gnjev i mržnju,

javila se želja
za bijegom ispod humka
jesenjeg žutog lišća

sada sa anđelima
u tužnom osmijehu
promatram na zemlji
ljubav svoju
kako luta u potrazi
za izgorjelom večerom
zaustavljajući žene slične meni.

***

*ROPOTARNICA SNOVA*

u ropotarnici
nekih snova
trebalo je
sve biti ko po loju
kruha i masti
sa malo soli, šećera il´ vegete
kako tko voli;
Ropotarnica snova
nikada
nije bila idealna
samo je
realnost tkala;
Ropotarnica snova
ta propala starudija
koja otpatke skuplja
i u zaborav baca
tako se shvaća;
pitate se kakva je to
Nova
ropotarnica snova;
Ropotarnica snova
nova je prostorija
okupljanja misli handravih
koje po zraku lete
plamenove svijeća povezuje
pa kad zatreba
toplinu drugima udahnjuje,
mirise cvjetne hvata
u boje plete
balonima šalje
gdje sivilo razdire;

Ropotarnica snova nova
čudna prostorija
velika poput nebeskog svoda
visoka poput planinskih vrhova
skuplja i okuplja
tople, drage, razdragane …
riječi fale
duhovnosti rijetke i posebne
što teško se u neljudskosti snalaze;
Ropotarnica stara
snove nema
Ropotarnica nova
lovi, traži, slijedi, nalazi
zaboravljenog
Čovjeka dobrote
Čovjeka podrške
Il´
Čovjeka ljudskosti
obliku
dva Vuka
hrani
u krug mota
vrtlog izbacuje
Čovjeka Ljubavi i Humanosti;
Ropotarnica snova nova
brani prostoriju budućnosti
vođena hrabrošću
oblikujući zaboravljenog
Čovjeka
moralnih Platonovih, Sokratovih vrijednosti
sastavljajući
Čovjeka Slobode
dajući krila i prozore bez rešetki
prostoriji
Ropotarnice snova
u kojoj
Čovjek Čovjeku
isprepliću se ruke
Povjerenja i Poštovanja
u
prostoriji prošlosti (i) budućnosti;