Biografija:
Školovao se na Policijskoj akademija,studij Upravno Pravo.Poeziju piše od najranije mladosti, društven.
***
JA SAM GRAD
Ja sam grad,
ponosno stojim,
kao najljepši gospar na ovoj tvrđi,
na ovoj stijeni,
prkosim vremenu,
prkosim stoljećima u svakom trenu!
Nisam postao tek tako,
kako bi rekli sam od sebe,
netko je dao dušu i tijelo za mene!
Sagradili me siromašni ljudi
od puka seljačkog,
od brda, polja Konavojskog,
od Subrenuma, kraja Župskog,
od krševitog kraja Primorskog,
Pelješca što se uzduž u more propinje,
zlatnog vinogorja,maslina i drača,
lijepe pjesme pune radosti , smijeha
i diječijeg plača !
Vrijedni pređi, donosiše kamenje bijelo
da bi klesari pravili meni dušu i tijelo!
Vi se ponosite sa mnom,
čuvate me njegujete kao dijete svoje!
Ja sam vaš grad vrijednih ruku spomenik
ja sam ponosni Dubrovnik !
Nebi bio ponosni Dubrovnik
da nije vas, da nije Svetog Vlaha,
zaštitnika, moga parca,
koji stoljećima štiti mene i vas
i vijerno bdije, kao neki stražar nad nama
držeći me ponosno u ruci na svakoj tvrđi,
čuva našu slobodu,
koja se ne prodaje za sva blaga,
vijori zastavu slobode, zastavu svoju !
Kad se probudi taj starac
koji me drži u ruci,
a zvona sva odjeknu kao najljepša skladba,
njihovi tonovi razliju se po ulici,
zazvati ću vas puče slavni iz sveg glasa:
Dođite meni, dođite, festa je Svetog Vlaha !
***
LIJEPA SI KAO GOLUBICA
Imaš oči kao golubica,
Skriven pogled ispod bujne kose,
Lepršave poput zraka sunca,
Poput mijeseca i zvijezda što za brdo zalaze.
Usne su tvoje kao trake crvene svijetlosti,
Riječi su tvoje dražesne,
Rumeni obrasci kao kriške rumene jabuke i mogranja,
Poput rumenog mjeseca što na nebu sanja,
Lijepa si,lijepa ljubavi moja,
Procvala među košutama,srnama
U polju liljana,
Najljepša od najljepših među cvijetovima ruža.
Srce si mi ranila,osvojila,
Zapečatila ljubav našu,
Samo jednim pogledom svojim,
I pogledom kristalnog lančića kolajne svoje.
Kako je lijepa ljubav tvoja,
Slađa od meda i vina,
A mirisi tvoji ugodniji
Od svih drugih mirisa.
Ti najljepši vrtu života moga,
Otvoreni zdencu ljubavi,
Ljubavi zapečaćene i nikad dovoljno ispjevane,
Majko brojne dijece,
Vrijednih ruku,srca iskrenog,
Bijele su ti ruke,a tijelo mirisno,
Kao u vrtu narda i mirisnog šafrana,
Najljepših cvijtnih mirisa,
Što mi dušu opaja.
Zdenac si u mom vrtu,izvor žive vode,
Gdje se svakog jutra ptice skupljaju
I pijesmu radosti poje,
Pečatu moje ljubavi.
***
RUKA DJEDA MOG
Čvrsto me držala za ruku
ruka starca tog,
hrapava vrijedna ruka,
kakvu je stvorio dragi Bog!
Vrijedna žuljava ruka ispucale kože
držala je čvrsto mene,
bilo na putovanjima dugim,
bilo u polju,
dok žeže sunca žar,
ta vrijedna ruka božiji dar!
Vrijedna ruka djeda mog
trapila je, obrađivala škrtu zemlju
u znoju lica svog!
Plijevila lozu
svijala je ko djevojačku kosu,
milovala trs, radovala se njemu,
kao ja djevojačkom struku,
jer iz nje će poteći suza crljena
svetog vina od davnina!
Ljubio je djed lozu svoju,
ljubio kao dragu svoju!
Ljubila je ona njega,
obiljem ga darivala,
obiljem roda svoga,
pune kašete grožđa crvenoga,
a iz grožđa taj divni božiji dar,
blagoslovan od Boga pod nebeskim zviježđem
što tijelo krijepi, ljubavi žar!
Moj djede, još uvijek živi spomen na tvoju lozu
i dahom čežnje doziva tebe,
jer si je ti ljubio kao samoga sebe!
Zove te baština tvoja,
zovu te prijatelji,
jer ti u njihova srca pečat sijete ostavi!
Zove te srce moje,bilo večerju
bilo u svitanje zore.
U ogledalu vidim oči tvoje
i utvojim očima,oči moje!
Odraz lica tvog su odraz lica mog,
koje je stvorio dragi Bog!
Tvoj lik živi u jednom malom dječaku,
koji hodi stazama držeći se za tvoju ruku,
prateći te na svakom koraku
djede moj !
***
POTRAŽI ME
Ako me trebaš, potraži me
u gradu mome,
na Stradunu,kali,kafani i kazalištu.
Ako me trebaš potraži me srećo moja u srcu svome!
Ako me trabaš,potraži me srećo moja
u uspomenama svojim.
Ako me trebaš, uzmi sliku moju,
zagrli je čvrsto,ljubi ljubav svoju!
Sijeti se livada u cvijeću,
gdje smo se ljubili i tražili sreću.
Ako me trebaš,neka živim u uspomenama tvojim,
ako me trebaš,potraži me u pijesmama mojim.
***
BLAGO TEBI RUKO MOJA
Blago tebi ruko moja što si dotakla,
Njeno lice,sijedu kosu bar na tren.
Blago tebi ruko moja što si dotakla
Majku staru,
Sklopila njene oči zauvijek,
Ruko moja što si takla.
Blago tebi ruko moja što si dotakla,
Poslijednji put,stare majke, ruke njene,
Ruko moja,što si oko njenih ruku
Omotala kralježe.
Blago tebi ruko moja,
Što si ispratila majku staru
Na poslijednji put,
Ruko moja,što si takla
Studen ploču,hladnog kamena,
Pokrivši njeno tijelo,
Koje mirnim snom počiva.
Blago tebi dušo moja,
Što si molitvom na usnama,
Ispratila majku staru na viječni počinak.
Zbogom,zbogom majko stara,
Nisam osoto sam,
Ostala si majko stara u srcu mome
I u mojim pijesmama,
Sve dok živim ja,majko stara.
***
RUŽO MIRISNA
Uvela je ruža u mom dolu
na kamenu bijelom,
u goleti, u kršu,
u slavonskom žitnom polju,
u ravnici, u kukuruzištu,
pokošena barbarskim činima,
a viječno zasađena u srcima
i bije, bije u grudima,
mirisom opija džardinima i vrtovima,
plovi sva lijepa morskim valima !
Krik i jauk ruže moje
i danas kršom,kamenom, šumom
poljem lebdi,
u duši orla, sokola, ili lastavice iznad ravnice,
iz viječnog počinka širi ruke,
šalje suze radosnice !
Ružo, znam da me s visina gledaš,
gledaš uplakanog oca, majku, brata, sestru,
šalješ im golubicu bijelu,
s golubicom dušu svoju, dušu mladu,
k nebu odletjelu,
nastalu iz tvog tijela mirisnog,
na kamenu ili polju pokošenog,
ali ne zanavjjek umrlog, ružo mirisna !
Teško pero u ruci piše ti pjesmu pozdrava
ružo mirisna,
bolno srce za tebe teške riječi sklada,
još uvijek na srcu duboka je rana,
duboka je rana a svijeća neugasla.
Ćižak njezin dogorjeti neće,
ni za tisuću godina na tebe sijećanje
promijeniti se neće !
Spavaj zlato moje, boli srca moga,
počivaj u miru ružo mirisna !