Biografija:
Rođena sam 07.09.1953.godine u Đakovu. Pisanjem se bavim još iz osnovne škole gdje sudjelujem u svim literarno-glumačkim amaterskim grupama u O. Š. „I.G.Kovačić“, O.Š. “Vladimir Nazor“, te Ekonomske škole „Braća Ribar“ u Đakovu, sve do preseljenja u Dugo Selo 1970.godine. Umirovljenica sam, udana, ponosna majka i baka.
Bibliografija:
Objavila sam 2012.godine svoju prvu zbirku poezije „Ples duginih boja“. Drugu zbirku poezije objavljujem 2013.godine pod nazivom „Tragovi duše“. Pjesme su mi objavljene i u mnogim domaćim i međunarodnim zbornicima: „ISKRE VJEČNOG SJAJA“ „MOST LJUBAVI SRCA SPAJA“ „SNOM I ZAVIČAJEM“ „KAMEN I ODMACI“ „STAZE SJETE“ „V. REŠETARSKO PROLJEĆE“ „VI. REŠETARSKO PROLJEĆE“ „MEGAMAXY GIGANT PJESMA“ „VII. REŠETARSKO PROLJEĆE“ „IZMEĐU TIJELA I SNOVA“ „ANTOLOGIJA facebook pjesnika“ „Tebi pjesmom za VALENTINOVO“ Tema moje poezije je ljubavna, zavičajna i misaono-refleksivna.
NAŠE SUTRA
Poželjela sam da se okreneš
I pogledaš u svoje sutra
Ono sutra zbog kojeg večeras
Otvaram sve prozore svoje duše.
Ono sutra koje smo sreli
Prije mnogo godina, sasvim slučajno.
Koje je prijetilo da postane
Samo jedno obično i prazno jučer.
Postajem umorna od bitke sa sobom
I čežnje da mi još jednom
Prstima prođeš kroz kosu sijedu
Kao moje sutra, onako u prolazu.
Dok su se moje jučer i sutra
Borili za svoje mjesto
Moje danas je već nestalo.
S mirisom u kosi tek probuđenog jutra
Ne pogledavši u svoje sutra.
Prečicom si otišao zauvijek
U ono naše obično i prazno jučer.
ČAROLIJA SJENE
Noć se uvukla u svaku poru grada
Prolazimo u gomili, žure nekud ljudi
Dok oko nas njihove sjene plešu
U nama pokreću najljepšu čaroliju.
Iz obližnjih kuća igra svjetala
Na našim licima igra se sjenama
Oko nas tišina, nastaje muk
Usne su spojene u poljubac dug.
Zagrljaj tvoj iznenada popušta
Prestaje ples sjena i naša čarolija
Čujem odjek tvog koraka
Odlaziš bez riječi, ti i tvoja sjena.
U gomili ljudi sad sam sama
Oko mene plešu njihove sjene.
Duša mi je prazna, ne osjećam ništa
Okrećem se tražim, samu sebe pitam
Kamo je otišla i kome pleše moja sjena.
SUMORAN DAN
Nisam tužna,
To je više neko stanje
U kojem ne znam ni sama
Kako da se nosim s emocijama.
Nedostaješ mi,
Već dugo ti to želim reći
I da mi je teško podnijeti
Tako dugo vremena biti u čežnji.
Strah me,
Da ću morati kupovati vrijeme
Završiti na nekoj listi planova
Između tvojih dnevnih obaveza
Kao netko tko ti je nešto više
Koji nekim čudom ima dušu i srce.
Ma znam točno što želim,
Tko i što sam u tvom životu
Ali danas je sjetan i oblačan dan
Kada je sve što mi treba
Nježna riječ od tebe, jedno malo volim te!
OSLIKANI ŽIVOT
Pokušavam opisati
Osjećaj koji me progoni
Podariti papiru riječi
Košmar mi je u glavi
Kidam i posljednji list
Uzimam platno, boje i kist
U bojama se razlijevam
Radujem, patim i umirem
Razmazujem sebe samu
Nervoznim pokretom kista
Po oštrom platnu.
O kako to boli,
Kidam svoje osjećaje
A duša mi sanja
Toplinu tijela i poljupce tvoje
Tad počinje komedija
Drama ili tragedija
U bezbroj činova
Razmazanih boja
Postajem skitnica
Koji luta slikama
Tim sitnim obojenim djelima
Bježeći od ozbiljnosti i dosade
Providne svakodnevnice
Protkane brigama
Svakim potezom kista
Stvaram otvorenim očima
Zonu sumraka u umjetnosti
Otimajući svoju dušu prolaznosti.
SANJAM
Sada sanjam, ali zaboravljam na one snove stare,
neostvarene…
A već gomilam nove.
Hodam svojim mislima
u kojima ti pronalaziš nove putove do mog srca
čiji otkucaji nikad nisu bili tako snažni.
Budiš u meni ženu koja je samo sanjala o ljubavi
koju nikad nije živjela…
Moj osmijeh nikad nije bio tako radostan
kao kada se sjeti tvog lika
prije nego utonem u san.
Sada sanjam…
snove ne zaboravljam.
Buđenja oplakujem suzama tihim…
I zaboli me jako što ih tako malo živim.