Biografija:
Umirovljenik, nakon 43 godine rada s djecom (učenicima), oženjen i dvije odrasle kćeri, priznanja za rad u struci, u mirovinu otišao u statusu učitelja savjetnika,
USPAVANKA KOJA NE USPAVLJUJE
Laku noć moj najdraži kraju!
U tebi je uvijek bilo kao u raju.
No slika postaje sve tmurnija,
A moja dolina sve umornija.
Uspavljuju te, ne žele te budnim.
Mijenjati te čini se uzaludnim .
Ostaje akvarel boja na svim stranama,
Ali tišina, mir i muk svud je u nama.
Sjećanja naviru na neka vremena
kad slika nije bila tako potištena.
Kad se živost svuda osjetila
a dolina je dugo u noć bučila.
Uspavani kraju moj, nestaju ti ljudi.
Pa tko će jednom da te budi?
Ostaju predivni brežuljci, dolina, trava,
a neće biti nekog da ih uljepšava.
Spavaj ljepoto moja. I ja ću s tobom snivati
vrijeme kad nismo htjeli, ni mogli spavati.
Kad smo te radom, plesom i pjevanjem
držali budnim ispunjeni veseljem
U daljini neko se svjetlo nazire,
a moje srce i od toga zazire.
Budi li se to netko? Bila bi to sreća.
A što ako je upaljena nova svijeća?
PJESMA O PJESMI
Gdje zelena brda kanjon stvaraju,
Prizori kao iz bajke se mijenjaju.
Sutla žubori a pričji je pjev prati.
Ljepota prirode tu će ti se dati.
Prema predaji tu kamen je bio
na kojem je često pjesnik sjedio.
Na starom papiru pjesme je pisao.
Riječima je za domovinom uzdisao.
Obelisk na tom mjestu sada se diže.
Tko Hrvatsku voli taj i ovdje stiže.
Jedinom spomeniku voljenoj himni
izražava se počast pjesmi i domovini.
Tu su polja, cesta, potok i rijeka.
Rajsko mjesto za život čovjeka
Brežuljci su uređeni vrijednim radom.
Oslikani voćkama i vinogradom.
Tek malo dalje zelena je dolina.
Složene liivade i polja zasijana.
Bogatstvo naše može se tu vidjeti
Sve hrvatsko uvijek će se tu voljeti.
Kad je magla u cijeloj dolini,
a nemaš dojam da si u visini,
čini se da nas okružuje more.
A mi na otoku uživamo gore.
Ovdje je naša himna nastala.
Našu je domovinu dušom opisala.
To je taj kraj, jedinstvena ljepota.
Ljudi u njemu najveća vrednota.
NIKAD NIJE LAKO
Idem!
Za danas je bolje tako.
Ako se sutra sretnemo
neće mi biti lako.
Odlazim!
Mi svijet nismo isti.
Ostati zajedno
promašaj bi bio čisti
Susreti?
Nikad više kao prije.
Samo sam znanac,
koji nešto tajanstveno krije.
Duša
moja ostaje ranjena.
Drugi takvu neće vidjeti.
Mnogima će biti zatvorena.
Probuditi se
već sutra bit će drugačije.
Mi moramo ići dalje.
Ne gledat sudbe svačije.
Lijepo
s tobom je meni bilo.
Drugačije nije moglo,
pa je očekivano i završilo.
Uspomena
ponekad ćemo se sjetiti.
U nekim novim ljubavima
kroz život ćemo jedriti.
NA RASKRŠĆU PRIJATELJSTVA
Ako možeš, pokušaj mi reći
da sam i ja malo u tvojoj sreći.
Da nisam nestao iz tvojeg života.
Da ne nestaje naša dobrota.
To su moje želje, to su moji snovi.
Da je tako, doživljaj je novi.
U tišini nestrpljivo prisluškujem
da li to negdje glas tvoj čujem
Mislim da ne znaš da si mi radost.
Uz tebe ponavljao sam mladost.
Sretan sam što sam baš tebe znao.
Zamjena za nekog kog nisam imao.
Ima li mjesta u mislima tvojim
za starca, za kojeg se i ja bojim?
Ostaje li to samo moja iluzija.
Ustvari, čisto, samo fantazija.
Ipak, ja moram priznati,
jer mnogi su mogli vidjeti.
Nije to bilo samo poznanstvo
već veliko ljudsko bogatstvo.
I ako sad nećeš ništa izustiti
ja ću ti se onda za sve zahvaliti.
Dalje ćemo svaki svojom stazom.
U očima mojim s kristalnom suzom.
MRAK
U vrijeme kad bio sam malo dijete,
pokušavali su mrakom da nam prijete.
Stara lampa, petrolejka ili neka svijeća,
ako ih je bilo, bila je sreća
Kažu da prošla su mračna doba
kad su od ljudi pravili roba.
Zraka svjetla bila je nada
da neće uvijek biti kao tada.
Izmjenjuju se stalno svijetlo i tama.
Vjera u novo doba utjeha je nama.
I sad nam nije jednako.
Jer svjetlost nekima sije prejako
Mraka se ne bojim, jer vjerujem:
U njemu o ničem više ne brinem.
Tad ništa više ne osjećam.
Nema boli, nema brige, u miru sam sam.
Ni pakao, ni raj, ni čistilište
Nisu moje odredište.
Tek dobra djela, uspomena,
Nečija zahvala na ploči od kamena.
MOJA LJUBAV OSTAJE TAJNA
Ako nekog sutra, slučajno sretnem,
neće bit čudno kad glavu okrenem.
U sebi sam previše toga skupljao.
Pred drugima svoju tajnu skrivao.
Skrenuti pogled mi pomoći neće,
ni utišat buru, ni ranu što peče.
Voljeti, a ne htjeti priznati,
takvo što nije za razumjeti.
Ljubavi, znam, neću se odreći.
Jača je od mene, ne mogu joj uteći.
Zbog slabosti, sebe ću kažnjavati.
Nemam pravo nikom život otežati.
Radi ljubavi sad u sebi tiho plaćem.
Osjećaja mojih ja se ne odričem.
Kad ne može ljubav obostrana biti,
ne preostaje mi drugo, nego je kriti.
Ne želim i neću ljubav moliti
ako se ona neda dijeliti.
U mašti sam s nekim blizak bio.
Sretan, jer volim i jer sam volio.
Branko Pratengrazer