BIO-BIBLIOGRAFIJA
ČEDOMIR B. ŠOPKIĆ je rođen 1959. godine u Smederevu, Srbija. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu na Sveučilištu „St. Ćirila i Metodija” u Skoplju. Radio je kao novinar, voditelj, urednik, a danas je urednik izdavaštva u Nacionalnoj i sveučilišnojbiblioteci NUB „St. Kliment Ohridski“ u Skoplju. Poeta je i prevodilac je značajnih književnih dostignuća. Učestvovao je na brojnim festivalima poezije, u Makedoniji i u inostranstvu: Beogradu, Zadru, Tuzli, Beču, Sarajevu, Dubrovniku, Skoplju, Bitolju, Štipu i dr. Njegove pjesme su dio više zajedničkih zbirki i antologija. Piše aforizme i humoristične tekstove, koji su objavljivani u časopisima bivše Jugoslavije, te u više radioemisija. Dobitnik je značajnih zahvalnica, priznanja i nagrada. Objavio je knjige: „Čuvar sna, anđele moj“, poezija (2018) „Unaprđenje knjižničnih usluga za osobe sa teškoćama u čitanju“ (2019). U 2020. izdata je nova zbirka poezije „Vremeplov beskonačnosti“.
***
RIJEČI, NEIZGOVORENE
Oduzeli su mi dah – riječi
kojima bi želio biti
dio tvojih najljepših snova.
Pokušavam ih nekako izreći.
Od tvojih očiju,
nemam za njih slova.
Ubijam se u tvom pogledu,
drhtim,
slabašan kao običan prut.
Voda života od tebe me odnosi,
a tako bih nježno,
zagrlio kao malo dijete tvoj skut,
od svih vremena ka kojima se stremim.
Nalazim samo jedan ispravan smijer,
naj koji me vodi prema tebi,
gdje te osječam
u školjki kao predivni biser.
Gleda me nebo,
vjetrom grle me oluje,
udišem miris moje najdraže ruže.
Poljima klasje,
igra se u mislima,
to zlato spava u mojim snovima.
***
ZRAK RASCVJETAN ŽEDAN
Da li pjesmom da te budim
Da li da ti Stih donesem,
u novom danu
– Zrake – dar da ti podarim.
Stihove uvijek sa sobom da nosiš
– Moj san u najljepšim Bojama.
I da ih trošiš,
i trošiš iz ljubavi neprežaljene,
u svim razmišljanjima tvojih uzdaha
Ti jadna, ti bliža
mi budi,
da li s pjesmom budnog srca, patnjom
kao zrak rascvjetan
i latice žedan pod prozorom željno da te slijedim.
Nedostižne daljine,
– a ja… ja, znaj
– gledam te kroz pjesme s neba
– ime tvoje.
Rasprostri ih po njima dušo,
u sve Boje,
Tamo, u Zraku – blizinom,
Voljena da zračiš.
***
ŠTO JE DALJINA
Što je daljina za naše osjećaje?
Nepregledno prostranstvo što nas spaja.
Vrijeme oteto minulim sjećanjima,
daljina je misao kojoj nema kraja.
Što je daljina za naše poglede?
Ne trebaju nam oči da osjete srce,
daljine se lako s dušom prebrode,
za put nam ne treba ni mjesečina ni sunce.
Što je daljina naših dodira?
Bezdan u kojem se slijevaju sve čežnje,
kroz daljine i ljubavni dodir dolazi.
Daljina su sve želje u noćima u kojima se gnijezde.
Što je daljina za našu ljubav?
Samo more od snova bez početka i kraja.
S daljinom zovemo sve naše nade.
Daljina je kada nema tvojih zagrljaja.
Što je daljina osim trenutak sreće.
Kada u samoći sanjamo da smo blizu,
daljina nas neće promijeniti nikad,
daljinu ubija svaka naša kriza.
Što je daljina za tebe i mene?
Davno smo postali stari znanci,
s daljinom započinjemo sve promjene,
daljina nam govori da nismo usamljeni.