Biografija:
Dubravka Pranješ,rođena je 1973. godine u Dubrovniku.
Osnovnu školu završila je u Novoj Biloj a srednju u Travniku u Bosni i Hercegovini.
Od 18.godine živi i radi u Švicarskoj.
Govori njemački i francuski jezik.
1996. godine zadniva obitelj i ponosna je majka svoga sina .
Poeziju piše 15-ak godina
***
KAD ČUJEM
Kad čujem stravičnu kletvu,
najradije bih uzela letvu.
Nek bezveznjaci osjete bol veliku.
Kad ih puknem po laprdavom jeziku.
Kad čujem užasne teme.
I shvatim da ljudi ne poštuju vrijeme.
Dođe mi da jako ,jako vrisnem!
A ja ni da pisnem.
Kad u samoći razmišljam o nepravdi,
o tome da me netko slijedi i prati.
Bolan osječaj prožme moje tijelo!
A zapravo želim samo umjetničko djelo!
***
Ljubav prema tebi
Koliko ti moram reći puta .?
Da sam za tobom luda.
Ne znam čemu objašnjenja,
i kod najmanjeg zakašnjenja!
Ne želim sve pretvarati u strah,
ni male brige u veliki krah.
Nešto što je čvrsto ne puca lako.
Pa ni ova veza koja mi je svo blago.
Imamo mi toga zajedničkog još,
ja sam ok a ti nisi loš!
Tvoj ljekoviti pogled,
mi daje snagu i polet!
I krila za let,ma znaš što ti si za pet!
***
ŽIVOT
Ljudski život je priča i mit,
život je postojati i biti.
Život je živjeti punim plućima,
ne zavidjeti bogatim i imućnima.
Biti dobar, al baš prema svima,
živjeti u svojim mogučnostina.
Nekada je teško i nemoguće,
Treba se truditi ,danas sutra i ubuduče!
Stoga ne vozi slijepim ulicom ,
i ne lovi praznom udicom.
Život nam je darovao sve i svašta,
a najljepši darovi su ljubav i mašta!