Ljubica Ribić

Biografija:

Ljubica Ribić, rođena u Varaždinu, Balaševićeve pedeset i neke… od prvih spoznajnih trenutaka traži izričaj u poeziji, slikarstvu, glazbi… vječita lutalica pronalazi radost u slapovima emocija koje bilježi trenutkom inspiracije… Objavljuje u nekoliko zajedničkih zbirki poezije u Hrvatskoj, BiH ,Srbiji, Crnoj Gori i Sloveniji.

Bibliografija:

Tiskane objave: ”LICENCA LUDOSTI” prva zbirka poezije izdana 2012 godine, ”SOBA ZAMAGLJENIH PROZORA” druga zbirka prozno poetskog sadržaja izdana 2014 godine

crveni makovi

Noćas su padale zvečarke
iz tmastih oblaka
sijući otrov ulicama.
Noćas su poderane plahte
vijorile ispred bolnica,
kamere navukle luđačke košulje.
Noćas su nezvani
ponudili primirje,
a mi smo šutjeli
zagnjureni jedno u drugo
tražeći oslonac.
Uzeo si daljinski skrivajući pogled
ugasio svjetlo
navukao zavjese.
Noćas su vrištala djeca
rasparanog djetinjstva,
lajali psi pokidanih uzica.
Noćas su hijene
uvukle gubice u naša dvorišta
tražeći primirje.
Noćas smo sanjali
jata ptica
zagrljeni
u bijeloj plahti crvenih makova.

***
RUKE NEIMARA
još mirišem
nemir tvog poljupca
izgubljena u tvojim očima
sanjam
titraj srebra
u jutru probuđenog izvora
tvoje ruke
ruke neimara
izdižu iz tame
probuđenu stijenu
vulkanskog jecaja
ne
ne bojim se osuda
bojim se dana
bez tvog pogleda

***
POVEDI JE
ćemu strah
zaori duboko u njenu tamu
užgi luć
ne boj se
vatra prži
samo nemoćne
da shvate
ponesi tek kap
mirisnog ulja
utrljaj u njene tabane
nježno
kao da miluješ
pahuljasti oblak
snažno
da osjeti
dubinu tvoje vjere
u njene strahove
želje
ne boj se
krikova
jecaja
aveti što klize
niz zjene
ovij je smiljem
i povedi
daleko
u sebe
ne puštaj je
ni kad sniježi
nemoj dozvoliti
da okopni
ne znajuć
da ipak postoji
***
PLANINA SNIVA

Sanjivi otoci
obučeni purpurnim
dahom zatona
nestaju u tišini smiraja.
Pućina mreška snagu
dok vjetar šutnjom
miluje planinu.
Zaustavljen let lovca
nagovješta noć
bez strahova.
Fenjeri krijesnica
sakriveni u snovima.
Jutro će donjeti
nove
dahom vjetra
mirisne korake.