LORENA VOJTIĆ
Rođena 31.05.1996. u Osijek.
Bavila se amaterskom glumom i pjevanjem.
Završila opću gimnaziju u Valpovu, studira na Pravnom fakultetu. Aktivno piše oko šest godine. Svoje pjesme objavljuje u nekoliko portala te dvije stranice književnosti.
Tematike koje dominiraju njenim stvaralaštvom su: život, ljubav, smrt, smisao postojanja i vjera, a sve je protkano nijansama gotike.
Uglavnom piše poeziju u prozi i misaone tekstove, a nije joj strana ni kratka priča.
BIBLIOGRAFIJA
Pojedinačne knjige
- Na krilima snova
- Regeneracija neslomljive
- Ispod ledene epiderme
- Sunovraćenje
- Retorika tišine
Skupina autora
- More na dlanu, Kultura snova
- Tebi ljubavi za Valentinovo, Kultura snova
- Zvezdani Kolodvor
- Književno Pero
- Zadarski književni ljetopis
S U N O V R A Ć E N J E
Opet sam rođena
jednolično mrtva.
Uslijed magmatskog pretresa
enigmatičnih čula,
večeras,
pretpremijerno,
čak štoviše-
posvema apatično,
iz galaktičkog vrča
prepunog jetkosti
krotko ispijam
svoje anemične suze.
Zapanjeno me drobi
neustrašiva katatonija
prepisane turbulencije,
kaleidoskopski
sužavajući cikluse
manične pukotine
istančanog poremećaja
smrknutog raspoloženja;
ionako raslojene
kriptodepresije
cerebralnih zavijutaka.
Obezglavljena zaljubljenošću,
potpadam pod grandiozni utjecaj
slatkorječivih groteski,
infiltriranih kroz fokus
paradoksalne humorističnosti-
taktičarski konstruiranog lašca.
Defragmentirano posrćem,
olako zaboravljajući
spretne pakosti
što mi ih uslužno serviraše.
Provlačeći
gotičku sjetu
kroz pješčanik
svibanjskih zaluđenosti,
mirišem tvoju pokislu kosu,
položenu na pohabani
krater snivanja;
što samo naizgled asocira
na paperjaste jastučnice
opsjednutih noćenja.
Lucidan egzorcizam
mojih nerealnih opraštanja,
graniči sa satiričnim
prikazom razbaštinjene ironije,
odjevene prozirnom krinkom
decentnih potpitanja.
Budiš se.
Zadobivam snenu stigmu
dvostrukog jutarnjeg poljupca.
Vonj užeglih tjelesa
ispunjavao je sobu malodušja
u kojoj me pogubiše-
tik prije revolucionarnog
marša obješenih vojnika.
Nadvila se
neka tmurna omaglica
nad posteljom
trnovitih šavova.
Ovdje,
u povijesnom hramu
stražare fatalni
rojevi krvoločnih aveti,
piskutajući tercama gramzljivosti
za pomamnim
duhovima pustošenja
presušenih meandara svijeta.
Oni tuberkuloznom
razmetljivošću
proždiru nevine,
nehotično
zapadajući u eter
epileptičnih napada
smaragdnog stratokumulusa
nepočinjenog grijeha.
Zavjetno mi podariše
presveti nepenthe,
grgljajući masovnu pošast
pregladnjelih olupina uma.
Razularene gubitkom vrednota,
prelijevaju se palete samosvijesti,
nepreglednih horizonta
razmetanja prestižem imutka.
Kako li je crvotočinasta
njihova hrskava naslada,
pod naoštrenim očnjacima bluda.
Monološki zapitkujem
raskomadanu placentu
pobožanstvenih obilježja.
Koliko vremena preostaje,
do nepogrešivo
preciznog pucnja?
Uzalud uzimam
kratkotrajan predah
od nasrtljivih tektonskih ploča
umorstva u kartografiji bijesa.
Približava se kob.
U suglasju sa
samostanskim načelima
vjerničkog heretizma
izdana je suštinski
strašna vijest
poganih usuda.
Po meni se brežuljkasto cijedi
nemila mećava sunovraćenja
i potpuno jasno znam.
Opet sam rođena
jednolično mrtva.
***
U PRETUČENI POČINAK ULJULJKANA
Zločin je izvršen neopaženo,
a njegov počinitelj
i dalje nije kažnjen.
Vandalizam
gigantskih razmjera
širio se njenim kapilarama
uzurpirajući majušne alveole
pogrbljenim opeklinama.
Ona bijaše tretirana
kao niža vrsta,
vezana lancima
degradacije i prisiljavanja.
Beživotne pore joj bijahu
zamagljene studenom boli,
ražarenoj na nagoj platformi
krvnih ugrušaka.
Preuveličana jednom
čašom eutanazije
prekinula je začarani krug
prazne pucnjave
i slijepe urote.
Ovlaš zamahom vela
rušila je probijene
zvučne zidove.
Što se događa?
Multiplicirano je opkoljena
čoporom malignih aveti.
S druge strane potisnuća-
guta ju kancerogena radijacija.
Kardiološki šumovi
joj ozljeđuju zapešća,
dok instinktivno raste
pokisla najezda
prikupljača straha.
Dakako,
za oštetiti fantomski
plod mržnje,
potrebno je mnogo umijeća-
puno više od pukog udaranja
u luciferski usnuli abdomen
posmodernističkih nagađanja,
višestrukih sepsi boljitka.
Ta zanemarena djevojka
trune naživo prorezana
katoličkim poganštinama
prljavog skeleta
i rubinskog ružarija,
ustrašeno izmoljenog
na dnu krstionice.
Poneki govorkaju da već
gotovo četiri mjeseca
piše nesuvisle misale
sasvim skamenjena besanicom-
kao zdrobljeni žohar
što se refleksno
trza porivima
vitalnih procesa.
I ne posustaje.
Začeta u demonskom snivanju
onesviještene nerotkinje,
zrakom ispušta
sveprisutno crnilo,
baš poput razrogačene sipe
nevoljeno šutirane pored-
obezglavljenog kormila
mortalitetnog palublja.
Naravno,
od velike je važnosti
povećati natalitet
upokojenih zala.
Takva je utjelovljena ugroza
bjesomučno opustošena izvana,
ali krcata smionom hrpom
otkazalih organa iznutra.
Pogledajte ovu beživotnost
koju žulja stravična tugaljivost.
Vidite li mirnu skrušenost
pred povratničkom smrću?
Odista,
ona distinktivno kopni
u komiranoj kriptodepresiji umora-
u pretučeni počinak uljuljkana.
***
P A R A D I G M A
Čiju naklonost
nastojah pridobiti?
Četiri sam godine
njegovala kult
avangardne ličnosti,
prosipavši zametnute
klice altruizma,
lažne samodopadnosti
i revolucionarnih boemiziranja.
On predstavlja-
osvježavajuću
natopljenost asfalta
nakon jakog pljuska,
krivudavo usmjerenje
maestrala pored mora.
Dok ga zamišljam kako
udiše moju kožu,
polijevam se
dinamitnom utopijom
napretka u pisanom stvaralaštvu,
razbijajući barijere
umjetničkih blokada-
ispunjavajući grudni koš
pretpremijernim žalostima
odbjeglih ždralova.
Rišem mu konture
suhim pastelom.
Platno iščezava
gravitirajućim
prinošenjem kontrasta.
Što ako sam
potpuno mrtva?
Kako li je veličanstvena
simfonija posljednjeg viđenja!
Sjaji nad brijegom
slojevita čeznutljivost
kreposne djevojke;
koja poput uglađene školjke
krije srebrne perle,
njedreći pjesme
uzurpirajućim
valovima nedostajanja.
Taj je mladić
udaljeni brod
mojih pristaništa,
a ja sam kamenčić
na koji nailazi pored rive,
šutajući ga prema
potonuću morskih previranja.
Isparih kao zrnce soli
u njegovim uspomenama,
pretvorivši se u tihi čemer
neistraženih dubina.
Odista,
sve što prkosno učinih,
uništilo me posvema.