Maja Heršak

BIOGRAFIJA:
Završila Scuola Professionale d’arte floreale di Marco Mazza u Bresci. Vlasnica je poduzeća Cvijet Benjamin d.o.o u Zagrebu. Dugogodišnji je prijatelj SOS Dječjeg sela Lekenik. Uči hebrejski jezik na Biblijskom institutu u Zagrebu. U slobodno vrijeme piše pjesme, priče i tekstove.

BIBLIOGRAFIJA:
Dijete sreće, bajkovita priča za djecu. Stihom ispisali ljubav, zajednička zbirka poezije deset autora

***

VEČERAS TAKO TUŽNO NEDOSTAJEŠ

Nisi me uzalud bacao lavovima
Ne štedeći me. Ne braneći me
Proživjeh sve polarnosti ovdašnje
Vidjeh svaki kontrast
Vidjeh svaku nijansu
Od tame do svjetlosti

Tvoje su moje kosti
Tvoja je moja krv

Ja sam kap koju ostavljaš
Ovom plašljivom svijetu
U nasljeđe
I već kasnim otkriti mu
Tvoju veličinu

Ne čeka mi se
Oduvijek sam nestrpljiva

Grizem zrak pred sobom
Rušim prepreke
Dok neumorna. Znatiželjna. Neustrašiva
Trčim iz tame ka svijetlu

Grebem koljena i laktove
Derem kožu do krvi
I lomim srce u bezbroj sitnih komadića

I jačam
I rastem
I širim svoje rubove
Učeći se raspadnuto sastavljati nanovo
Sa strane me promatraš
Navijaš kad padam
Pun strepnje i hrabrosti
U isto vrijeme

Tvoje oči pune suza ponosa
Blagoslov su mojih pobjeda

I ne mogu se slomiti
I mogu ostati jaka
Neprekidno snagu ulijevaš u mene

No, večeras tako tužno nedostaješ
Večeras sam tek tvoja mala neutješna kap

I sustiže me pitanje:

Ima li mjesta u tvom lijesu za mene, oče?

Ne čeka mi se
Oduvijek sam nestrpljiva

Da se prošvercam na drugu stranu
Da nas zajedno na nebeskim poljima
Kroz vječnost
Nerazdvojene
Miluju zvijezde

***

KRŠĆANIN

Drsko je reć – kršćanin sam

Prvi bješe posljednji
Umire na križu

Religija – ljubav
Njegovo poslanje

Nitko tako ne ljubi Ljubav

Jednači muža
Sa ženom
S djetetom

Svetošću poistovjećuje grijehe

Jedan je čovjek
Okrunjen trnjem

Taj što glasom
Umiri more
Pljuvačkom i blatom
Povrati vid

Dahom svojim
Uskrsnu svijet
U blagosti

Pogledom oblake miče
U dražesti
Ponizno

Jesi li ikad trljao blato?
Ili su tvoje prečiste ruke

Drsko je reć – kršćanin sam
Nitko tako ne ljubi Ljubav

***

NE ČEKAJ ME

Pričala sam ljudima – ne postoji takav kao ti
Neću te naći u pjesmi na radiju
Između korica ljubavnih romana.

Dolaziš u snovima iz nekog drugog Svemira
Ili nekog prošlog života
Udaljen vjekovima.

Tvoj miris donosi vjetar pred kiše
Kroz vatru, kroz vodu za mene dišeš

Čekaš me od djetinjstva – strpljivo
Da odrastem kroz iskustva i
Mladenačke grijehe

Kroz Sunce vraćaš osmijehe
Kroz Mjesec liječiš ožiljke
Poljupcem

Čekaš da postanem opet bezbrižna
U dubinama. U visinama. U daljinama

Kad postanem ono što bi htjela
U ponosu. U smjelosti
Potpuna sama pored sebe
Spremna otvoriti grudi i izdržati

Doći ćeš
Kroz tišinu osluškujem korake
I sve si mi bliži

Kroz šumove valova čujem ti glas
U buđenju zore
U peludu zvijezda – prepoznajem te

Svaki sam dio tebe birala sama
Snovi već imaju krila

Ne čekaj me
Kroz prošlost, kroz budućnost
Kreni mi u susret

***

DJEVOJČICA U GORUĆOJ KULI

Nešto neodoljivo u tvojoj nutrini
Prodire kroz zidine iza kojih se
Predugo skrivam
Zrak oko nas miriše na rađanje
Sasvim novog odnosa

I jedina šansa doći do vrha
Je da se prvo iskopa rupa

Dođi, povedi me za ruku
Ne, zapravo zagrli me
Zagrli me snažno i nježno u isto vrijeme

Tako snažno da slomiš moju prošlost
I tako nježno da se ne porežemo na nju

Povedi me u postelju
Kao u hram
Plesom
Skini mi odjeću poljupcima
I dok sam potpuno gola
Prstima mi spoji madeže po leđima u nevidljivu petlju

A ja ću ti pričati o njoj
Koja godinama luta hodnicima kule
Svoje noćne more
Začahurena u pretjesnu kukuljicu
Izdaje i straha

Bila je sasvim obična djevojčica
Jedinstvenog Homerskog osmijeha
Voljela je ples i maslačak
Cvijet koji raste u divljini
I ne može se kupiti

Voljela je jednu knjigu
Shakespeareovu Oluju
Dramu odmaknutu od
Ustaljenog tragičnog završetka
Sudbine junaka

Znaš, ona nije birala svog prvog
Posteljnog druga
On je izabrao nju
Prije prvog poljupca
Prije prvog zaljubljivanja
Na bezazlenoj rođendanskoj proslavi
Trinaestog rođendana

Hrabro i uporno
Branila je svoju čast
Stisnutih koljena
U beskompromisnoj namjeri
Da je očuva pod svaku cijenu
Od halapljivog para bludnih ruku

Uspijevala je. O, kako se samo junački borila!
Tako sam ponosna na nju

A tad….
Tad osjeti pojačanje
Novi par ruku
Koji je gušio njen vrisak

Jecaji postadu sve tiši
Oskvrnut je hram u dolini krhkih bedara
Zauvijek

Iscjedila se radost njene duše
Na krvavu plahtu

Nestade bezbrižnost
U nemirnom snu
Došle su noćne more

Iznova scene goruće kule
I ona u njoj
San za snom
Iz dana u dan
Ne nalazi izlaz

Sama i uplašena
U svom vrisku
Ne čuti moje misli i riječi
Ne čuti moju ljubav
Preslaba sam sama
Doprijeti do nje

Duša koja spozna sebe nije prozirna
Njeno lutanje završava susretom ljubavnika

I zato te molim
Zagrli me još jednom za nju
Moju malu heroinu
Snažno i nježno u isto vrijeme

Tako snažno da slomiš njenu kukuljicu
Da je probudiš iz snova
Koji ne vode nikuda
Da joj suze padnu u zaborav

I tako nježno da čuje istinu u riječima:
Svatko zaslužuje ljubav
Da se usudi osušiti krila
I ponovno poletjeti

I dok smo potpuno goli
Prstima ti spajam madeže na leđima
U nevidljivu petlju

A ona
Ona slobodno i bezbrižno
Pleše radosnih snova
Na mreži naše ljubavi