ŽIVOTOPIS
Humanitarac i mirotvorac Marijan Gubina rođen je 23. veljače 1981. godine u Vinkovcima. Nedaleko od Vukovara i Osijeka, u slavonskom mjestu Dalj sretno je proživljavao djetinjstvo u svojoj šesteročlanoj obitelji. Kobnog 1. kolovoza 1991. godine Marijan Gubina postaje žrtva rata, lišen slobode 260 dana u kojima je bio podložan najokrutnijim oblicima nasilja. (Stječe status logoraša.) 16. travnja 1992. godine biva protjeran u grupi od 50 ljudi s dijelom obitelji te pronalazi svoje utočište u Osijeku u statusu prognanika. Unatoč traumama i oboljenjima, nastavlja svoje osnovno školovanje te se ističe kao jedan od boljih učenika, sve do tragične smrti oca, hrvatskog vojnika (koji je prethodno ranjavan). Nakon samo godinu dana svjedoči i smrti mlađe sestre. Unatoč tragedijama koje su ga pratile previše godina, Marijan ne gubi vjeru u bolje sutra. Školuje se i radi istovremeno. Uspješno završava srednju školu za profesionalnog vozača, otvara ugostiteljski obrt te, nakon uspješno izučenog ugostiteljskog zanata, osniva trgovačko društvo – proizvodnju namještaja za kupatila. Ubrzo se ističe kao uspješni poduzetnik s posebnom senzibiliziranošću na društveno socijalna pitanja. 2004. godine ozbiljnije se upoznaje s problemom ovisnosti, pristupa vlastitom educiranju te bez imalo oklijevanja doprinosi zajednici u sprječavanju zlouporabe opojnih sredstava, kao i u educiranju građana o svim vrstama ovisnosti. Njegov humanitarni rad i projekte, čiji je autor i voditelj (u suradnji s interdisciplinarnim timom), prepoznaje lokalna uprava, Ministarsvo zdravstva, Vladin ured – ured za sprječavanje zlouporabe opojnih sredstava, kao i mnogobrojne udruge s područja RH i šire. Svojim djelovanjem kao volonter, član nekolicne udruga iz područja ovisnosti i kao dugogodišnji predsjednik Osječke lige za borbu protiv ovisnosti, polučio je izvrsne rezultate, što potvrđuje partnerstvo s drugim udrugama, lokalnom upravom, državnim tijelima, kao i njegovi projekti i programi koji žive i danas. Svoju humanost Marijan potvrđuje svakodnevno nizom primjera, provodeći mnogobroje programe, projekte i akcije diljem Hrvatske i inozemstva koji za cilj imaju razvoj kulture mira kao protutežu za sveprisutnu krizu vjere i morala te nasilnički stil života. Svojim stilom života Marijan najbolje utječe na razvoj međunarodne mreže mira. Ono što Marijana čini posebnim i zbog čega ga građani prepoznaju kao humanitarca i mirotvorca je njegovo široko djelovanje na području humanosti, a njegov rad nagrađen je mnogobrojnim zahvalnicama i priznanjima društva građana i državnih institucija. Osim što ga građani i institucije prepoznaju kao humanitarca i mirotvoca, zbog iznimnog rezultata na području književnosti rado ga svrstavaju među književnike, a njegov autobiografski roman 260 dana prepoznalo je i Hrvatsko narodno kazalište Osijek kao produkcijska kuća drame 260 dana.
Marijan trenutno uživa u ulozi supruga, oca dvoje djece te časno obnaša dužnost člana županijskog vijeća za prevenciju kriminaliteta na području Osječko baranjske županije,člana koordinacijskog odbora Osječko baranjske županije za preporuke vezane uz djecu i mlade u riziku i dužnost predsjednika humanitarne neprofitne udruge AUXILIUM.
