Mario Višković

Commercial Photography

Biografija:
Njegova prva zbirka “Putnik” izdana je 1995, “Fala Bogu za cenico 2003, a “Koliko to mene u Meni ima” 2016. Godine.
On je znanstvenik koji registrira nove patente, piše znanstvene radove, ali i knjigu “Odnos izmedju dijaspore, hrvatske države i civilnog društva”.
Jedan je od osnivača “Hrvatske Iseljeničke Lirike” u New Yorku. Koautor je nekoliko zbirki pjesama hrvatskih iseljenika i uredio je tri zbirke pjesama hrvatske iseljeničke lirike. Osim u samostalnim zbirkama radovi su mu objavljeni i u zajedničkim zbirkama i časopisima. Bio je jedan od urednika časopisa “Besida” iz Toronto, Canada, i jedan je od osnivača hrvatske škole u Daglastonu, New York.
Prestavljao se sa svojom poezijom na TV, radiju, raznim časopisima, klubovima, zabavama i pjesničkim večerima.
Stihove piše na Labinjonskoj Cakavici i na standardnom hrvatskom jeziku.
Živi u New Yorku, Puntu na otoku Krku, Zagrebu i u Labinu u Istri.

Commercial Photography

***

Moj lepi Tić

Greš nu, moj lepi Tić,
sedi se poli mene na zidić,
digni kotulo jedon bobić
i stavi mojo ruko na tvoj sahcić.

Greš nu, moj lepi Tić,
pridi o kućo jedon hipić,
bukaleto vina ćun ti dat,
na ugnjišću ćemo malo ćakulat.

Na pod ćun te zet i škuri zapret,
o škuren, pod beleh lancunah
ćemo se bušat, šahljat, smejat i šćipat
i po pustelje goli oljat.

Lepa si kako gardeljin,
bela i mehka budi moj kušin,
Nad pusteljo ćun stavit tvoj litrat.
z glovo med tvojemi sahci na miru zaspat.

***

Nećun jo zbudit

Na zelene trove nanazad je ležala,
plavo nebo nad sobon špijala.
Mićo je bluzico odbotonala,
čiklamini o rukah med sahci držala
i smehon na licu, na suncu, zaspala.

Z dahon beli sahcići so nje se digevali.
Kosići so kako munjeni kantali.
Okale glovi so nje zlotni vlosi pali.
Kako svetica je na suncu blješćala,
na mladaletak je dojala.

Gledan jo lacan i žejon tega tela.
Ali nećun jo budit,
raje ćun o kole mrzle vodi popit.

Forši mene sanja.

***

Rožica moja

Stat ćun se.
Rožice, lužmarin i bašelak
gledat i nabrat
i lepi udori diboko udihat.

Danas nećun pensat.
Danas ćun se samo smejat.
Štrigi ćo koli mene toncat.
od milini ćun se rastopit…
Danas ćun Bit!

Danas ćun
samo lepega delat,
i se ca je dobro
ćun od sebe dat.

Pridi koli mene danas
najlefca rožica moja.
Zote ćun pes kukuljetic
zad dvorić nabrat
i celega sebe Ti dat.

***