KRATKA BIOGRAFIJA: Rođena 1961. u Puli. Poeziju počinje pisati kao srednjoškolka, najprije na čakavskom dijalektu a kasnije i na književnom jeziku. Više od 30 godina se bavi kulturnim amaterizmom kao članica KUD-a “Barban”. Živi i stvara u Barbanu, Istra.
BIBLIOGRAFIJA: Od 2016. do 2018, pjesme su joj objavljene u deset zajedničkih zbirki. Autorica je tekstova u dvije monografije koje je objavio KUD “Barban”. 2018. objavljuje svoju prvu samostalnu zbirku poezije “Škatula ud spomeni ” na čakavskom dijalektu.
***
ŠKATULA UD SPOMENI
Mala škatula u mojen srcu stoji
puna velike miline i spomeni,
nidan za nju ne zna
čuvan je kako da je ud zlata.
U njoj mi je sva milina fameje,
ditinstva mojega,
ud ljudi ke štiman dragi spomeni,
lipih ud starine navadbi…
Škatula je vajka snamon,
u njoj je sve ča je bilo,
ča je sada, ča će bit,
š njon ja živin, š njon ću
jedan dan i umrit.
***
SABIJA VRIMENA
…vrime pasiva
a kroz moje prste
se pomalo siplje
i na kup pada
fina sabija,
sabija ud spomeni,
svega ča je bilo,
unega ča smo provali,
ča nas je nasmijalo,
za čin smo plakali…
…vrime pasiva,
a u mojih pensiri
još su žive i zvone
une lipe svirke pastirske,
mih, mišnice,
armonika na usta,
sopelica, duplice…
u večeri tihe,
kad laka bava ud vitra
gladi teplo lice,
noseć svirku ka srce tiče
i moje pensire
daleko, daleko…
…pasiva vrime…
***
U NOĆI
U mrkloj noći
nemirne misli
bespućima lutaju,
u svakoj sjeni
tvoj lik vidim
u meni si,
nijemim krikom
te dozivam,
rukama grlim,
srcem osjećam,
paučina sjećanja
umjesto tebe
tijelo mi miluje,
mjeseca sjaj
kroz guste oblake
jedva se nazire,
daleko je svitanje,
samo moje
misli nemirne
grle te.
***
POKRAJ MORA
na kamenu pokraj mora
sjedim gledajući valove,
k meni se penju i propinju
kao razigrani konji
na prostranoj livadi,
bodro udaraju o žal
ljuljaju male barke
vezane uz kraj,
poigravaju one
na vršcima vala
i plešu zanosni ples,
u srcu se čežnja javi
k tebi misli putuju sjetne,
željne dodira, poljubaca,
topline tvoga tijela
i nježnih zagrljaja,
da mi je barem dano
vidjeti iskru u plavom oku
što sjaji samo za mene,
dok srce treperi
željom zazivam more
da ti moj pozdrav odnese
***
ZAUSTAVLJENI TRENUTAK
Iskre sreće
u zjenici tvog plavog oka
zrake sunca
zapletene u mojoj kosi,
drhtaj što tijelom
poput munje prolazi
nemirni prsti
u pokretu zaustavljeni.
Vreli dah na usnama
stisak ruke,
uzdrhtalo srce
grudi nam nadima.
Stojimo uspravno
isprepletenih ruku
nijemo,
gotovo ne dišemo,
ti i ja
dva zrnca pijeska
u beskrajnom
moru svemira…
***
