Biografija:
Rođena 01.rujan 1976.Livno BiH…Zanimanje frizer-vizažist…Prve zapise gustih misli,stavljam na papir u vrijeme rata…Naglo odrastanje i poriv da pobjegnem od zaborava poslije smrti,pišu prve poetske stihove s porukom,kao i svijest da sam samo pijun na šahovskoj ploči života…Tražeć se u raznim granama umjetnosti,biram pero fascinirana slobodom pjesnika…Trudim se da svoja osjećanja transformiram putem riječi,zabilježene kroz stihove,koje,najčešće,naizgled bez osobitog razloga,ispisujem u muškom rodu.Transformacija koja mi dozvoljava pogled sa druge strane Sizifovog brda.Moje pjesme karakterizira fascinacija životom,životnom zbiljom i nezbiljom,,kako vanjskom,tako i onom unutarnjom,koja mi pomaže tkati Univerzum naspram Univerzuma…
Bibliografija:
Objavljuje u zbirci poezije Dajem riječ za osmijeh koja se tiskala u humanitarnoj akciji za bolesnu djecu u Bi H…Po izboru stručnog žirija,članica je 4.Međunarodnog festivala književnosti u Rijeci.Pjesmu Vrag u božijoj pidzami uglazbio je David Milutinović…Jedan je od autora u sledećim zbirkama poezije..DAJEM RIJEČ ZA OSMIJEH 2011 SARAJEVO…PJESMOM SE VOLIM 20112 KULTURA SNOVA ZAGREB…MEĐUNARODNI PJESNIČKI FESTIVAL 2012 MORE NA DLANU…MOJA LJUBAVNA PJESMA 2012 Kultura Snova…DODIRI DUŠA 2012 K.S MORE NA DLANU 2013 K.S…ZBIRKA VALENTINOVO 2013…PRVA U SVIJETU ANTOLOGIJA FB PJESNIKA 2014…ZBIRKA TEBI PJESMOM ZA VALENTINOVO 2015..
TKO MI JE POJEO DJEČJE OČI
Tko mi je pojeo vedre, dječje oči
razgali li dušu vidom nevinosti
plače li il zbunjen pohote broji
ionako svijet tumara bez čula
i ikone zidne u vrtlogu melje
mlitavim osjetilima zakoni se strepe
krepost ili ludost za lijeka si svejedno
vlažnim srcem ne primiči se iskri
sad promuklost o osrednjosti zadnjim dahom pjeva
toliko nekulture sred kulture ima
čovjekoludost je bit crtačem boga
a bogomudrolija raznobojna koža
tako mi kokodače glas noći
Jedni te omame drugi te bude
slutiš li ti svijete kako sitan jesi
usne su se izgrizle od pohlepne misli
ne razumijem ni govornike na jeziku svome
šaptači me huškaju,slušaj jezik tijela
još najgrublje se laže baršunasta koža
plavi li ti krv muzo stvaratelja
čim zadojiš raskoš ti purpurni plaštu
nazdravlje budalo što pred strahom stradaš
u svežnju odnesi sve vrline svoje
osrednjost te tvoja prosjaštvom isplati
dok promatramo propast daj mi crtež boga
promuklim ću glasom još jednom da pitam
tko mi pojede vedre, dječje oči…
ATROPINSKA ILI ANATOMSKI ZAGRLJAJ
Što štampati zamagljenim umom
jednom sam ti na staklu nacrtao
zahvalnicu za buđenje damara
priznanicu za utaženu vučiju glad
progoniš me
i kad mi se trepavice združe
crtam akt u zanosnu luđaka
kad god saznam da te moram isprati iz sebe
siđem našoj skrivenoj rijeci
plakao bih kad bi znao činiti suzu
il iz jednog oka krene
i zamisli me kako sam samo pola čovjeka
samo se nasmijem čovjekomrzcu što je u tebi tražio daha
ipak su za anatomski zagrljaj trebale dvije duše iste pjene
nek si mi ubila predodzbu o raju
od srca ti dadoh pogužvanu stranu
nisi imala za vidanja dana
niti da ga okrećeš na pravu stranu
nadvirim se nekad nad pisma starijeg đavla mlađem
i znam kako si upila znanje starog gada
možda bi anđelom bila da nije opasno raširiti krila
prepisat ću ti strah kad god te poželim opravdati za bol
ako ponovo siđemo skrivenoj rijeci
ponesi onu atropin siretu kao što donosiš laž
ako ponovo odlučiš da me ugušiš krivim pogledom i zgrušaš krv
siretu mi grubo u pogužvano srce daj…
BOSNI U AMANET
Bogzna divna,mila,ašiklijska zemljo
kakvim snom bi snila tvoja mladost tiha
uspavana tobože s najuljudnijom laži
da nije kruha gladna a hrabrosti sita
A ako se baš danas ti u Bosni rodiš
i zatekneš sve narodne budne
ne daj da te zadoje kobnim krvnim rodstvom
što ga potpiruje debeli pobožnjak i pokorno kljuse
nema ti tu vodilje,i ne traži u davnini nauke silne…
Tamo nekoć hodiše crne čete vođe
što dušmanina traže u avliji prvoj
jednostranim,tvrdim,pomračenim umom
već prvom se prigodom odricaše Bosne
i klicaše zlatnom,osvetničkom Bogu
baš zato se mani priča iz davnine…
Teško onom bez solidna znanja,i onom što mu stari ponos poginuo nije…
Ako se danas baš budiš ovdje
znaj da nemaš milije majke nego Bosne
sve druge bi ti pakosne svekrve bile
samo ljubi čistom,bezazlenom dušom
prvo ono tuđe pa tek svoje sine…..
DA JE BOG BALKANAC
Jutro je…nisu sva ista
neka su pakosnija od ostalih
neka su jednostavno nove,izmišljene boje
volio bih kad bi neki ljudi mogli
na neki uljudniji način da me upitaju dal mi nedostaju
umjesto tog zvuče kao zlostavljano dijete
udaraju sladunjavo il suviše gorko,između nema
Možda sam trebao da naučim da se divim ljudima
bilo bi mi lakše…trebao bi trenirati Krasno,krasno,pa vi ste krasni
divno,divno,pa vi ste divni…
Poznajem iste što tko zna koliko puta izgovore isto
nikad im se ništa divna ni krasna dogodilo nije
dal je dovoljno diviti se ili je dosta biti ravnodušan na sranje
znam samo da ni inspiracija nije laka roba
nekada se jedva tegli,nekada je đavolski dvolična
nekada jednostavno prešućuje i tjera me da je uhvatim za vrat
nekad je eto samo imaš,da bih napisao Ništa
i ne znam dal je moguće da u ovom životu preskočim ljeto s anomalijama
malo mi prve navedene mane,još ću zbog reterdiranih ciklona postati čangrizav
Svijet se razjebao zbog žurbe da mu što pre iziđe rok trajanja
siguran da je Bog balkanac i da će mu prekucati rok
kao da je svevišnji željan trule robe i do te mjere mudar
svijetu je sad solit rane žive i učit sve ispočetka
a ja nikad ,baš nikad izreć neću
da mi nedostaju zlostavljana djeca
koja izreknu divno i grozno istim tonom
naći ću svoj način da im dokažem da su suvišni
u ovom sasvim mutavom jutru…
Nek ide razjebani svijet ispočetka
ja ću opet s naopake strane kako se i polazi
bar znat ću da sam prestupnik kad budem odlazio…
JEBAN SI ŽIVOTE SAD MOŽEŠ I DA PLJUJEŠ
Razdjevičio sam život
i savjest me nit grize nit ljubi
uze ga grubom brdsko planinskom strasti
i nema tu stida kao ni ponosa
smalaksao inatljiv da okusim slasti
prvo mu bez stida ogoli tajne
i sazna da smijeh je od plača kraći
u dobroj vjeri se najviše nevjere prenese preko granice časti
i za kog boga bi trebao ničice pasti
u oskudici vremena ogoli mu misli
i moralnost vidje ko miša mekinjaša
izmudrova sebi najbolniju klopku za štakora i zablude
što plamen mladosti u sred iskre zgasi
naču još jednu
da svijet je leteći cirkus
a život boem što ulaznice nema da pomno ga prati
nit moći ima da ga od ludosti spasi
zato razdjeviči život
i savjest me nit grize nit ljubi
sad živote bez nevinosti možeš i da crkneš
jeban si pa tvoje je dal ćeš da me pljuješ…