Biografija:
Rođena sam u Zagrebu 1962.godine gdje živim i radim.
Oduvijek mi je bilo lakše pišući, izreći ono što osjećam.
Tako se desila ljubav prema poeziji, prema pisanoj riječi. Čitajući je, daruje mi nove slike, budi znatiželju, daruje nadu. Pišući je, pruža mi i izvlači iz mene beskrajnu slobodu misli, uz nju učim, rastem, ona je moja točka na kraju dana za sve što vidim, čujem, sretan ili nesretan kraj nečega što me je ponijelo, što me držalo, doživjelo …
Trpi sva lica mene i većinom, uvijek mi podari pjesmu…
U svoje slobodno vrijeme osim poezije pišem prozu i kratke priče.
Veliki sam ljubitelj i haiku poezije jer u ta mala tri stiha nalazi se sva ljepota jednostavnosti riječi, u jednostavnosti viđenog momenta, toliko običnog a toliko lijepog u prirodi što me okružuje da su upravo te slike trenutka „krive“ za svaki ispisani papirić, svako sjećanje koje mi je podarilo – pjesmu.
Svoje radove objavljujem u časopisima, zbornicima i zbirkama. Sudjelujem u mnogim domaćim i međunarodnim natjecanjima.
***
PAHULJE
Čipkarice bijele
što na moje okno ste sjele
Sjeverac vam pozdrav šalje
jer putuje dalje,
Mraz vam raznosi
inje u kosi
a Zima – obuću nosi.
Moj prozor zaleđen,
uz vaše usne priljubljen
posve je izgubljen!
Ispletena ljepota
vaših tijela
posve ga je obuzela!
Samo, ne zovite Sunce
jer jedino se njega plaši,
kada se za vaše snježne uvojke maši
za tili čas
ljepota vaša otkana
završiti će kao suza
isplakana
što klizi niz staklo
kap
po
kap
***
DOTAKNUTI RASTANAK
Osjećaš li
da smo dotakli rastanak
boraveći odvojeno
u našim zajedničkim riječima
gdje uvijek nedostaje zraka,
gdje šutnja guši
sablasne tišine
zidova
obojene u bezličnu bjelinu,
u nastojanju
bilo kakvog ispravka?
Osjećaš li
težinu
uzaludnih dana
bivanja
koje su mogle biti
pružene
nekim sretnijim
rukama
u množenju sreće?
Boli li te poraz zbog
čuvstva
koje je našlo sigurniji dom
od naše
zajedničke praznine
***
TRAGOVI NADE
U meni,
puni tebe
tragovi nade
jer uvijek dolaziš snovima
s proljeća.
Nečujno uranjaš u moje sanje
obnavljajući moje srce
košarom punom sretnih sjećanja.
Smijehom odagnaš sve
uskovitlane bojazni,
uvjeravajući da zaprimljena
nebeska čulnost u nama
neraskidiva je veza
mogućeg i ostvarivog
pa tako
nadi u željama,
uvijek ima mjesta.
Dijeliš li Gore, na nebeskim ravnicama
i drugima
puno naručje
ispunjenih snova
s proljeća?