Biografija:
U Derventi svršena gimnazija , a na Sveučilištu u Osijeku Agroekonomski fakultet .. sa 25. godina bio najmlađi direktor u Derventi OOK-a i radio u više firmi od Osijeka , Beograda , Dervente.., pa do Austrije, gdje sam već 12. godina penzioner .., ja sam i “Čovjek sa dva Srca” -jer sam 2013. imao Transplantaciju SRCA – pa stoga riječ Srce i pišem velikim slovom, a volim reći primam, da dajem, prazne ruke, a puna duša i Srce
BIBLIOGRAFIJA:
…pišem onako kako osjećam i dišem.. objavljivao u više zajedničkih zbirki i almanaha, samostalno izdao 2015. zajedničku knjigu sa Belmom Omeragić “Sjene sna i nsana -Insanove sjene sna”, a i u izdanju KULTura sNOVA zajednička zbirka poezije sa još devet autora ” Vezani stihom” i u drugim izdanjima .
Počasni član Književni salon Poezija Stenka Beograd, u Dijaspori Prosvjeta -Frankfurt i dopisni-spoljni član u više pjesničko-književnih udruženja.
***
GDJE TO SVE NAŠE U TREN STANE PA NESTANE
Avaj´spoznah previše kasno da molitve su mi bliske i strane izrečene nesvjesno a strasno, ponekad samo kao bujice riječi što besmislom želje i nadom vjeru hrane taj strah mi granicu ljubavi u duši priječi
Uplašen, ogoljen kao car bez ruha i ja stojim tako sam naspram sebe poštujući ljubavi u svjetlosti duha a plašim se tame, što utrobu grebe..
Pomislih, sada se sve izreći smije ali te nepovezane misli se množe kasno je za sve nemoć tajnu krije i prošaptah samo; “Oprosti Bože”
Oprosti mi, kajem se, griješan sam što ne voljeh život životni čar i dar beskrajno tužan, a nepodnošljivo lijep kasno je paliti svijeću sad kad tijelo već polažu u ćivot da se pitam i mislima skitam, što kod očiju bijah slijep sada, kad svaki čin i sjaj moje drame u tren tame stane, pa tako dok prolijeću sjene sna uz misli,samo nebo zna gdje mi to i kud sve u tren stane pa opet negdje nestane
Prolaznost života je ko´pješčani sat, okrenete li ga ovako il´onako, uvijek je naopako, pijesak neumitno curi, ko´što materijalna prolaznost života u prah nistavila žuri., i ide, ide budućnost u sadašnjost., i obe neznano tiho odlaze u vječnu prošlost; ZATO UPAMTI ;;;
„Sjena sam ja, sjena si i ti, dok ti gledaš ja sam već otišao“
MIRIS ŽELJE;
DOK NA OBALI SAM SA LAHOROM STOJIM
U MENI JOŠ ZRI PROŠLOST SA ČIPKASTIM MIRISOM TVOJIM
A TU U MIRISU SOLI OSTALO MI ZRNO ŽELJE DA SE LJUBI I VOLI
Oprosti mi što te i sad želim, što se u pogledu tišine sjećam
dok te u mislima skriveno ko´mirisnu tajnu željno osjećam..
noću, tražim te čežnjom želje, a kad me prekrije plašt tame
u sebi oćutim svu našu samoću a misli ka´tebi putuju same..
Ne mogu ih ni budan u san skriti
zato i noćas, vinom ću Srce opiti
ne, neću više ni nadu željama lomiti
samo ću one prazne čaše slomiti i suzu pustiti
slušajući našu pjesmu tihu pišem želju u stihu
poj plača dertom ću skriti, suzama lice orositi
uz osmijeh, tugu žaliti, boli duše u Srcu nositi
a i dalje, želje će same uz čežnju s´dušom biti
i opet ću za budnim snovima nekuda otploviti
jer i noćas, pun pehar ljubavi neke će neznane usne spiti
pustom željom ja ću voliti i žaliti dok me nesanica slama
pa kad padne tama, ja razmišljam o prolaznosti i o nama
a noću se pitam dal´ona zna za tu moju tajnu i isitnu boli
da je tijelo želi, duša voli, da se za njenu sreću nebu moli..
Drhti, samo željom boli zadrhti, al´mi ne govori ni ovo Srce više
dok u ritmu, ljubavlju uz kapi kiše, šapuće molitvu, tiho sve tiše..
molim te, dođi dušo, približi mi se, želim osjetiti svoje oči u tebi
dođi mila na tren, i u snove nježne, da ispijemo pehar pun čežnje
jer bez tebe moja ljubav nema sreće, ni u snovima postojati neće..
osta mi samo miris soli i jedno zrno želje da se strasno ljubi i voli
““ SILUETA““
Kad svjetlost života uspava svoje sjene a mir tišine, tamom krene., u mislima tad se bude puste želje, pune nade., i nesanica san mi krade, a uspomene polete kao siluete ..
Sklapam pod trepavice oči tu u igri svjetlosti i noći
i sve tako željno iščekujem da ona će mi u san doći
jer ja o njoj snim i noću dok spim i danju dok bdim
al´divan je i snen taj čarobni tren maštovitog svijeta
kada naslućujem da je tu prisutna ona i njena silueta
Ma zavolih te čarne razigrane nemire
što mi tajno iz tijela, sa žudnjom vire
uz sve one tamne, noćne, crne leptire
a i njihove lake, tihe, prozirne siluete
kada mi pred očima bešumno prolete
Gledam ih kako nježno lebde iznad cvijeta
sve grleći krilima svu ljubav ovoga svijeta
a tijela im uz svjetlost prave žudne piruete
pa i u meni zaplešu strašću obojene siluete
I tako jutrom dok zora rudi ona se kao leptirica trudi
u igri svjetlosti bešumno osmijeh nudi, nadu razbudi
žudno upijam tu siluetu, razigrana mašta me uhvatila
dok ona onako naga, graciozna laka izlazi iz kupatila
Osjećajući nasušnu potrebu ja šapućem tu želju nebu
daj da ljubim tu leptiricu u letu i njenu nježnu siluetu
i dok ispijam nektar slasti da se utopim u tom cvijetu
nek´mi sagori želja uz taj plam strasti, od sjaja iz raja