KRATKA BIOGRAFIJA:
Stevo Leskarac: rođen 1963. Završio Školu primijenjenih umjetnosti i diplomirao slikarstvo s Nagradom vijeća ALU za multi-medijski diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1995. do 2009. živio je u SAD-u u Buffalu, NY, djelujući na likovnom području. Surađivao je s časopisom Croatian Chronicle, kao karikaturist, novinar i pjesnik. Pored slikarstva, karikature i ilustracije, bavi se restauriranjem umjetnina i papira. Na brojnim samostalnim i zajedničkim izložbama izvodio je autorske performanse s profesionalnim glumcima i glazbenicima. 2010. godine U časopisu Nova Istra, predstavio je prijevod s engleskog pjesama Paula Laurencea Dumbara. Živi i radi u Zagrebu.
BIBLIOGRAFIJA:
Pjesme – časopis Croatian Chronicle, zbirkama pjesnika u iseljeništvu „Utkani u naše korijene“, „Putovima Marulića i Ujevića“ i zbirkama u Hrvatskoj i regiji KLD Rešetari “Slovom i snom”, „Trojica iz Gradišta“, „Ljubavi od stakla“, „Pjesnici koji dodiruju ljubav“, „Pokraj vatre“ Ilustracije za knjige – “Sumrak na vilinskim poljanama” Nade Mihaljević „Putovima Marulića i Ujevića“ zbirka pjesama
***
SVE ĆE BITI DOBRO
Sve će biti dobro, pa makar me skoro
Zavodio miris mahovine suhe
Što iz šumnih grana pomalja se sporo
Ko tuga što kaplje u odjeke gluhe.
Sve će biti dobro kada pljusak stane,
Rasplinu se munje u odsjaju duge.
Jadikovka neće u vatri da plane,
Ublažit će nebo naplavine tuge.
Sve će biti dobro kad oblaci krenu
Pa sa neba maknu tu koprenu tamnu,
Uklone iz oka sjenovitu mrenu,
Šarenici vrate svu svjetlost zamamnu.
Sve će biti dobro kad sunce zažari
I odapne strijele na drvored lipa,
Što stajahu mirno, ko drevni stražari
Na koje se snoplje svjetlosti prosipa.
***
OGANJ ZLATA
Šutnja kao sablja nad pobjedom zala,
Vrisne bljeskom žezla, i štita, i mača.
Sudbina je obris kruga narisala,
U njemu trag srdžbe, očaja i plača.
Pred utvrdom mraka od trunja i soli
Zastao je odred plahih i oholih.
Krv njihova tu se ishitreno proli.
Curio je rubin do zidova golih.
U samoći voska ostao je pečat
Koji vodu čuva da ne plane sada,
A pazi ju vitez namrgođen, plećat,
Spreman i da umre, spreman da nastrada.
On prkosno brani oganj vrelog zlata
Koje suho vrije. Kipti iz inata!
***
USIJANJE
Na ključalom nebu, dašak vjetra gori,
Vlati suhe trave vriju poput pare,
Slabašna se voćka sa vrućinom bori,
Ispucala zemlja znojno čelo tare.
Sjajna kugla žitku prolila je lavu
Ugrijanim krovom od hrđava lima,
Zrakama bi snažnim oprljila glavu,
Usijanje buja ko paklena plima.
Hropće mrtva njiva išarana slamom,
Čegrtaljku zmije uzavrelost zatre
I buktinju baklje u pogledu samom.
Krhotine žara oblak dima satre,
Crvenilo sjene (ofurene plamom)
Na paklenom pragu od vječite vatre.
***
ZOV MLADOSTI
Zgrabi nož, i uzmi škare
Napravi zarez, urezan u kožu.
Fine crte ljeta obraze mi kvare,
Podaj nek’ mi usna počiva na nožu.
Sad povuci tanku crtu, ispod oka,
Neka bol me oštra peče nemilice.
Iščeznut’ će jednom, sva tuga duboka.
Sa najvećom pažnjom, zategni mi lice.
Sakriti bih htio gdje bijah i s kime,
Lutajući svijetom, gdje svjetla ne gore,
U zemljama kojim, ne sjetim se ime,
Niti kad se slike pred očima stvore.
Bez prethodne skice, zasijeci u obraz,
Uzmi oštar skalpel – povuci tu crtu,
Hoću sad da volim svoj vlastiti odraz,
Nek mi krv procvjeta ko ruža u vrtu.
Sa metalnom kukom zategni mi čelo,
Izravnaj mi kožu, tragove izbriši,
A oštricom britkom zareži u tijelo,
Ožiljcima svojim pjesmu mi napiši.