Vesna Premer

Biografija

VESNA PREMER Rođena je u Zagrebu 1967. godine gdje završava studij Politologije, ali kao magistra politologije ne radi u struci. Kratko vrijeme u studentskim danima bavila se novinarstvom. Piše od školskih dana te je djetinjstvo, mladost i godine rata zabilježila u svojim dnevnicima. U njima su sačuvane uspomene, karte i ulaznice posjećivanih koncerata, kina, kazališta i drugi suveniri mladosti. Zapisala je u bilježnicu 12 godina svojih uspomena. Dio mladosti provela u Novoj Gradiški, gdje je završila srednju ekonomsku školu, gdje već tada bila prepoznata od strane profesora književnosti te povremeno objavljuje u školskim časopisima. Aktivan je bila suradnik i dopisnik Radija Nova Gradiška. Za vrijeme studija radi preko student servisa razne administrativne poslove, a najljepši dio iz tog perioda pamti radeći u dječjem kazalištu TREŠNJA – tu je poezija bila dio svakodnevnog recitiranja, a kazališne predstave za djecu odrasle su joj poseban doživljaj za pamćenje. Dvije godine radila i živjela na sjeveru Njemačke u gradu Bremenu. U Njemačkoj je bila primorana brzo savladati jezik što se po povratku igrom slučajnosti pokazalo korisnim. Angažirana je kao prevoditeljica dviju stranih tvrtki, SCHWANINGER GmbH – koju aktivno zastupa 4 godine kao tvrtku WOLF SYSTEM I WOLF MODUL. Sin Luka, koji ima 19 godina također piše poeziju. Sa 16 godina objavio je prvu zbirku poezije pod nazivom Došlo je neko drugo vrijeme, u kojoj objavljuje i njezinu prvu pjesmu na čemu mu zahvaljuje. Pjesme objavljuje u zajedničkim zbirkama poezije KULTure sNOVA međunarodnih festivala ZAGREB NA DLANU i SLAVONIJA NA DLANU. Ovo joj je prva samostalna zbirka

***

RASTANAK 

Rekla sam ti Zbogom, a to nije doviđenja,
rekla sam ti Idi i nikad-znači nikad…
Prepisivati smo htjeli ljubav drugo dvoje,
ali išlo nije, svatko voli svoje…
Okretali se dalje, svak sa svoje strane,
izmišljali vrline, a imali mane…
Sakriti smo htjeli neka loša djela,
preplitali smo prste, a htjeli smo tijela…
Upijali smo inat,
nazdravljali gorčini,
mučili do bola,
nijemi i gladni pored punog stola…
Trebalo je dugo priznati kraj priče,
nije samo naša, prepisuju i drugi što na ljubav sliče…
Spoznaje nas tako dovele do toga
da više nismo gladni pored punog stola,
sad nazdravljamo sreći,
ispijamo samoću,
prazno ali lakše sanjamo sad noću….

***

ŽENA IZA TEBE

Ne boj se 
nisi sam ima i drugih kao ti
što misle da sami svijetom hode

Ne boj se 
nisi sam, uvijek postoje ruke da te životom vode…
u ponor nećeš pasti,
sa zlom ti nećeš srasti
nebesko oko nad nama bdije
nebo nas čuva i voli…

Svijetlo sunca od mraka nas krije
života zdravlje od suza i boli…
uvijek je netko iza tebe
uvijek ti netko leđa pazi
čuva te od zla i bijede
štiti da te ništa ne zgazi…
Nebesko oko čuva ti dušu
i kad najjači vjetri zapušu

Ne boj se 
jer Ona je uz tebe…
nebeska sila il nebeska sjena
Uvijek u sjeni iza tebe
stoji žena…

***

JOŠ NOĆAS

Još noćas ostani i lažimo se da si tu.
Sutra ćemo već potražiti drugu utjehu,
al’ noćas…
nek’ traje ovaj san od praha
u ovoj sobi satkanoj od straha rastanka.

Još noćas ostani i lažimo se da se volimo.
Sutra ćemo već naći način da prebolimo,
al’ noćas …
nek’ traje ovaj san od svile
u ovoj sobi satkanoj od straha rastanka.

Još noćas ostani i lažimo se
da ispijamo ljubav u dahu trenutka.
Sutra ćemo već u zori jutra biti daleko i
ostat će prazna ova soba satkana od straha rastanka.