Biografija:
Rođen sam 07.03.1955.g. u Splitu, gdje i danas živim – po struci ekonomist – umirovljenik Splitske banke d.d. Split – udovac. Od malih nogu bavim se enigmatikom, odnosno, sastavljanjem križaljka i drugih enigmatskih vrsta, koje objavljujem u riječkom časopisu „FENIKS“. Početkom 90-tih pisao sam aforizme i epigrame za Slobodnu Dalmaciju, točnije za njenu humorističnu rubriku „Pomet“. Od 2014.g. pišem palindrome, aforizme i pjesme (klasične i Haiku), od 2017.g., a epigrame i kratke priče od 2019.g. Iste sam objavio u brojnim relevantnim grupama na Faceu, a mnoge od njih, u više od 20 zajedničkih zbirki, u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.
***
POKLONIO BIH TEBI
Mogu li ti darovat
svoje snove?
Poklonit
umotane mirise
naših osmijeha,
nevine,
slatke,
bez imalo grijeha…
bezdan ljepote
okica tvojih,
utočište
nemira mojih…
usne,
vrat
i grudi…
i dodire
kad smo pomalo ludi,
čudesni tango
u kasne ure…
i šapat
i suze sreće,
šta mi
dušom,
do srca cure !
***
PITAM SE
Zagrebačko jutro,
škripa vagona,
Zrinjevac spava
u sobi hotela…
I pitam se ponekad jesam li bio,
jesu li ruke moje grlile tebe,
jesi li zapravo,
samo ti htjela..,
jer mene nema tu,
nema me uz tebe,
ne vidim sebe,
dok dotičem obrise tvoga tijela…
Zagrebačka večer
I škripa vagona
Zrinjevac umoran…
I pitam se zašto si, kako si smjela?!
***
NEK’ ODE BOL
Svi naši strahovi,
lutanja,
neprospavane noći,..
sve naše boli,
čežnje i
čekanja,..
kaplje jutarnje rose,
sunčani dodir,
maštanja,..
sva naša patnja
pruženi dlanovi,
žudnja,
očekivanja,
vrisak,
razočaranja,..
sva naša ljubav,
ranjena,
pohranjena,
divlja,
a opet nježna,..
sve to živi,
ratuje,
bori se u nama,
riga iz grotla
uspomena,
jecaja i
sreće…
i nek poteku
morima sjećanja
sve boli,
patnje,
krikovi,
razočaranja,
a ljubav
nek’ ostane,
nek’ ispuni
sve naše čežnje,
očekivanja,..
sve naše žudnje,
nade
i maštanja!
***
PISMA
Pronaša san pismu,
sakritu u škafetinu
mojih snova,
čuvanu
stolićima postojanja,
pismu bez naslova…
otpuhnuja prašinu,
pomazija prstima
da bude jopet ka nova…
otvorija kjučen
od srca
davna tepla slova…
zadrhta,
kad san
čitat prova…
Pronaša san pismu
i sad je vitar
mojih borova,
miris litnjeg maestrala,
šapat
uskrslih valova…
i milo mi
ništo u duši,
koja više nima krova,
slobodna je,
ka nekad,
kad nisan tugova !
***
DAŽ U NOĆI DITINJSTVA MOGA
Kišna noć u Grohotan tih teških, a jopet lipih 60-tih. Po starin skalan i glatkin kamenin pločan naše balature jako štrapa neumorni daž. Svitlo isprid vrat od kujne obasjava noć, a mi se unutra stisli.., vanka je zazimilo, ne čuje se ni pasa. Stari špaher troši preostale bije i svaki put kad se njegova vratašca otvore, čestice žerave pospu nas poput krijesnica. Tu smo,..dida, baka, teta i ja,..ja, mali Žele, kojen se ne ide u Split, pa san se ispruži uzduž drvenoga banka. Mamin otac, moj dido,..tako san u ditinjstvu zva dida Tonka, zeza me, kako ni od banka nisan veći i ća ću u ti veliki grad, kad mi je vode boje. Reka’ san onu legendarnu, na koju su me često podsićali kasnije: “Kvragu i Split!”, pa su svi pukli od smiha. Čini mi se da i sad vidin tu sliku i baku Tonku, posebno nasmijanu, sa onih par zubića koje je imala. Mi u polumraku,..teplo nan je od zadnjih plamsaja vatre, ali triba ić’ leć. Iz kujne do vrat kuće, di su sobe, moramo proć’ bar dva metra, pa me bilo strah, da ne pokisnen i da se kojin slučajen ne poskliznen priko balature. Baka i dida su već prošli ti malešni, a tako bitni dil puta. Posljednji titraji ognja,..teta Ćirila me zagrlila, pokrila s nikon robon i povela u kuću. E, sad se triba popet uza drvene skale na gornji pod, di san jedva čeka da ležen u sridu, između dide i bake..,a teta se vratila u kujnu, zapalila jedan španjulet za gušt, sama, sa svojin mislima pred san, sa mislima na svoju jubav, na onega, kojeg nikad ni prestala volit. Ne znan koliko je još ostala u mraku kujne dok je vanka žmirkalo svitlo pod upornin kapljican daža, ali znan kako su se, te ‘ladne kišne noći u mojen selu, njezine misli stopile sa suzan neba!
***
Žele
AFORIZMI
1.IMAMO FANTASTIČNE GLUMCE U PREDSTAVAMA…ZA JAVNOST;
2.ŠALIMO SE NA TUĐI RAČUN, JER NAMA NIJE DO ŠALE;
3.NORMALNIM LJUDIMA MUKA JE DANAS…OSTALI IMAJU DOBRU PROBAVU;
4.NE VOLIM HLADNE VJETROVE SA ZAPADA, JA SAM JUGO-NOSTALGIČAR;
5.OSLONIH SE NA ČOVJEKA, A ON MI STANE NA NOGU.
Autor pjesama, kratke priče i aforizama: Željko Bilankov, Sukoišanska 19/I – 21000 Split