Emina Maruna

Obrazovanje: Dipl.menadžer i Mr. poslovne ekonomije MBA. Kroz umjetnost: Pjesnikinja, književnica, kolumnistica. Datum rođenja: Sarajevo 06.01.1971. godine. Udata, majka dvije kćeri. Radila za Lufthansu Cargo AG Njemačka, Inex Sokolicu, Aes Cargo i DHL u Sarajevu. Već 25 godina zaposlena u zračnom saobraćaju, na pozicijama licenciranog Instruktora stručnih predmeta iz oblasti zračnog saobraćaja, Supervisor za Lufthansu Cargo za BiH i rukovodilac Službe prodaje na Međunarodnom aerodromu „Sarajevo“. Pored navedenog uključena u politički i humanitarni rad. Osnivač i predsjednica Udruženja za podršku socijalne inkluzije i kulture „Snježana i 77 patuljaka“ Sarajevo.

Objavljena djela: Zbirka poezije „Žena u haljini crvenoj“ 2015., trojezična knjiga poezije, proze, citata i peformansa „VATRA-FIRE-FEUER“ na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku, Bestseller “E7-Odluke, istine i laži”kolumne, 2017., „EFA“ Edukativna slikovnica i bojanka za djecu, 2018.,„AMMAR DAR-MAR“ Edukativna slikovnica i bojanka za djecu, 2018., Naučna literatura – knjiga “Organizacija multimodalni transporta” 2019.”

MALA-VELIKA JA

Suze dječije život je sprao

koji prođe kao u jednom trenu,

trgnem se,

pogledam u ogledalo i vidim ženu.

Zaključam srce,

otresem sve snove sa trepavica,

novu masku stavljam

i drsko koračam.

Ta druga JA se igra,

prkosi istini, krade od jačih, blefira,

viče kad gubi, smije se kad dobija,

a kad padne noć

duša se ogoli i ponos razoruža,

vraća se ona mala JA.

Tad shvatim da sam

međ’ hiljadu sama,

uvijek nasmijana,

a samo moje noći znaju

koliko je kiša palo iz mojih oblaka.     

***

„ZID“

Za nas,

i vrijeme je stalo

pukla je kazaljka

velika davno,

mala se još vrti

i bori u prazno

ne znajući više za što.

Za nas

kalendari ne postoje

stale su godine,

samoće u braku

još više od slobode bole,

niko ih u tišini ne čuje

a očekuješ da čuje.

Još večeras

pretražujem tamu,

pokušavam naći

šalter srca

da svjetlo upalim

kvaku duše

da vrata otvorim,

tebe u mozgu

da se predomislim.

Pokušavam naći

nešto za ostati,

nešto zašto bih

da se uhvatim,

a napipah – zid!

***

KRENI“

Zaboravi čovjek

da danas nije juče,

pa se u svoju kožu uvuče,

puca po šavovima,

pun sjećanja,

nada i iluzija,

ali za izlaz ne zna,

dal” zbog predrasuda,

dal’ zbog straha!?

Pa se ona knedla

u grlu zaustavi,

kap vode ne prolazi,

a u dušu zarobljenu

nit’ ko kuca nit”ko dolazi

da pita kako si!?

Univerzum moli,

ne čekaj nikog,

kreni,

ali, milion ali.

Svanuti prije zore ne može,

izađi iz svoje kože,

pogledaj se u ogledalo

i suoči sa istinom.

“Život je ovdje i sad,

sutra je tek dah,

uzdah ili izdah,

za ALI i čekanja,

nemamo vremena!”