Ivanka Marić – Javorović

Biografija:

Rođena je 1948. godine u  Slavonskom Brodu
Završila je Pedagošku gimnazija te potom Pedagošku akademiju u Banja Luci.
Piše poeziju i prozu.
Živi u Zagrebu.

***

MOŽE LI SE VRATITI

Mogu li da se vrate;
Kuće, dvorišta, ciča zima,
Proljeća ljeta i opet zrele jeseni šljivici.
Tko nam je sve to uništio?
Na čiju adresu  da pošaljem
Svu ovu bol
I kome da napišem što će ga snaći?
Zato što tako je u me. Što tako je u moju ravnicu i Bosnu i Mostar
Zna li taj “netko” što uništio je?
Tisuće osmijeha s čistih dječjih lica
Kolika je cijena samo jednog
Osmijeha
Zna li kako su moje kletve duboke, kako su daleke i dugovječne ?
Srušit ću im carstva za samo jedan  osmijeh i dodir meke ručice tople.
Za cijelo djetinjstvo zna li što ga čeka?
Moj san ne dosanjan? !!
Bosna razorena ne vjerujem
Koračam u neki novi život,
Miriše pokošena trava
a bol me plavi k’o gusta magla…
Idem
Nekuda život  me nosi
Kao da lebdim
Nestvarni dani izdasi teški otkidaju se iz grudi
Moja bol duboko skrivena u meni  širi se , guši me k’o magla
Gladna sam, gladna Mira ….
Mira tišine i dodira
Śiroki tvoj dlan da spusti se
na moje rame i takne me
u dušu
I pogled u dušu
I pogled u jesen zrelu
Ispečenu vrelim suhim žarkim ljetom
Toplina puni mi tijelo ,
a zapljusnu me ledeni val
Život
Progledam a oko mene rat
Bijeda krici , glad užas
Čežnja za vremenom prošlim
Može li  se vratiti ?

***

MODRO NEBO

Modro tamno nebo

Anđeli otvaraju put svijetla odlazi duša

Bljesak  kometa 

Ne samo put duše

Niz moje lice

Suze

Ostajem tu na tlu pokrivenom kristalima snijega

Hladna praznina

Ljubim kristal na dlanu