U Zagrebu živjela od treće godine. Završila Upravnu školu. Radila sam na Vojno tehničkoj akademiji – Nastavno-naučno vijeće do 1991. kada sam stala u obranu Hrvatske. Dragovoljac sam DR od 1991. do 1994. kada sam umirovljena. Majka dvije kćeri i baka četvorice unuka. Udovica sam i korisnica doma za starije i nemoćne. Invalida sam osoba 100% na noge.
***
DOŠAO SI
Došao si
jer si obećao doći
A znao si da mi
prijatelj treba.
Došao si
sa srcem i dušom velikom
večom od neba
mojom zadnjom prilikom.
Došao si
miran i staložen
sa blagim pogledom
dobro raspoložen.
Došao si
sa osmjehom dragim
Pružio mi svoju ruku
Uljepšao samoću i muku.
Došao si
da budeš na trenutak
samo i jedino moj
zanemario si posao svoj.
Došao si
iako te silno trebaju
vratio se negdje daleko
gdje radosti velike vrebaju.
Došao si
A na rastanku obećao
doći ćeš opet
trebam to, dobro si znao.
Došao si
bio kratko samo moj
dok te nije odveo
drugima i daleko put tvoj.
Došao si
rekao da ćeš se vratiti
i opet k meni svratiti
nisam znala da ćeš slagati.
Dođi opet
i molim te ne dozvoli
da te moje biće moli
za tvoje ruke dodir.
Opet dođi
molim te svrati
trebam energiju
tvojom, moju snagu vrati.
***
ČEKANJE
I više nema snova.
Mjesec je na smiraju.
Dolazi novi dan u susret stvarnosti,
Gube se sjećanja,
Za njih nema vremena.
Sunce se pokazuje,
moramo ići dalje,
bez obzira na sve.
Sama sjedim i čekam,
novi val sunčevih zraka
da mi lice umije.
Čekam sreću da mi dođe.
Ali, sunce je daleko.
Vjetar ću moliti
da mi češlja kosu
i nježno škaklja oči.
Čekat ću uz nadu
da se ponovo javiš
i opet obećaš da ćeš doći.
***
TREBAŠ MI
Svi drugi su samo
Sjena u tvojim očima
Svi drugi su samo
Žurni komet svemira
Tvoja duša meni pripada
U snu sam ti rijeka velika
Na javi grana hrastova
Na usnama snaga iskona
Zove me i odbija
Svi drugi su samo
Gorčina neispijena
Svi drugi su samo
Krhka zvijezda treperava
Tvoja duša meni pripada
U snu sam ti more duboko
Na javi sunce blještavo
Na rukama prsti drhtavi
Trebaš mi i trebam ti