Jadranka Göttlicher

Biografija:

Rođena sam u Sarajevu. Od treće godine živim u Zagrebu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zgb. komparativnu književnost i engleski jezik, aosolvirala jugoslavistiku. Radila u školi i gradskoj upravi. U mirovini. Pišem i objavljujem pjesme, humoreske , aforizme i kratke priče..

***

                 Ako zažmirim

Ako zažmirim, sve će još biti tu

Žena u bijeloj haljini s malim psom

Crni dečki moče noge u plićaku

Oko njih pive i zapadnjačka glazba

Jahta puna prozora s nevidljivim bogatašima

Mala Ruskinja puca sitne balončiće iz pištolja

Stojim usred njih

Ako zažmirim, bit ću zdrava, ustreptala i predana

***

                 B e s k r a j

Netko sada češlja kosu boje meda

I čezne za dodirom

Netko sada drži suhu pjegavu ruku

Dok ga zove krivim imenom

Netko sada gleda svoje kradimice ostarjelo tijelo

I boji se svoje strasti

Ja sada hodam po lokvama u kojima je nebo

I želim biti ta lokva, to nebo i ta kiša

     Svi u istom trenutak beskraja

***

Anđelkin krevet

Anđelka je sama

Kupuje muške škare

Za svoju lozicu

Plavu kosu stegne kopčom

Da joj ne smeta

Skine biranu haljinu

I radi, puno radi

A onda je vide u dugim šetnjama uz more

Svu u boji vanilije

Nije to za druge, to je za nju

Za nju samu

Vrati se na svoju mansardu i legne u bijeli krevet

S bijelom retro posteljinom

Bura joj uz tutanj odnese krov

Ona leži pod zvijezdama anđeli da je vide

***

                  Amarcord

                         I

Stanka je predavala povijest

Sjedeći na katedri

S povijesno dlakavim nogama

Na stolcu

Ni danas ne znam zašto je to radila

Da nas bolje vidi?

Da je bolje vidimo?

Neočekivano od fine

Zaključane ljepote

Na valu lijepog glasa

Zamišljali smo veličanstveni muf

      Ništa nisam naučio iz povijesti

                          II

Sekina je zblajhana kosa svake noći

Nekoliko puta zamakla za školu

Razdjevičila je sve nas dečke u kvartu

A svaki je mislio da voli upravo njega

I maštao da je dijete, koje je rodila u braku

Baš njegovo

        Nije nas naučila ljubavi u svoje tri minute

                          III

Slavicu nije krasila ni jedna bujnost

Ali bila je slatka u svojoj crnoj kuti

S bijelom kragnom

   Nikad zaboravljena mala

                         IV

Imali smo tate komuniste

I mame s pregačama i zimnicom

Zime s puno snijega

Nezaboravnu crvenu kapu

I u duši vječnu čežnju

    „Voglio una donna!“

***

            Osjenčane riječi

Ti ne brojiš korake

Hodaš tek tako

I brzo ih potrošiš 

Vremena je puno, ali nije tvoje

Onog iza tebe više nema

Kao ni potrošene ljubavi

Sve što si nekom uzeo

Nemaš više ni sam

Na tebi je da hodaš

I doći ćeš kamo trebaš

Potrošiti vrijeme koje imaš

Napraviti što znaš

I uživati u točkicama ljepote

Koje nećeš spojiti