Jadranka Trogrlić rođena 1956. godine u Karlovcu gdje i danas živim. Majka sam dvoje odrasle djece, kćeri i sina, također sam baka jedne unučice. Ljubav prema pisanju otkrivam još u klubu knjižničara osnovne škole. Pisanjem poezije i proze počinjem još 1975. godine a intenzivnije počinjem pisati poeziju zadnjih 20 godina. Moje pjesme su pisane kroz moj život, vezan za ljubav i bol. Romantične pjesme o ljubavi kroz najinspirativnije crte, stihovima o ljubavi prenosim raspoloženje kroz redove koji pokazuju kakva romansa zaista jest i može biti. Pjesma je ogledalo moje duše. Moje pjesme su obljavljivane u zajedničkoj zbirki deset autora “Stihovima sanjam” 2020 g. i mnogim zajedničkim zbornicima. U drugom mjesecu ove 2021. godine izašla je moja prva samostalnu zbirka “LJUBAV I BOL”Svojim pjesmama sudjelovala u više zajedničkih zbirki, jednoj zajedničkoj zbirki 10 autora “Stihovima sanjam” 2020 g. Objavila 2021 g. jednu samostalnu zbirku poezije “LJUBAV I BOL”
***
LJUBAV I BOL
Ne, ja se ne bojim voljeti
Jer ja u ljubav vjerujem.
Ta ljubav koja stvara bol
I tko nije volio taj
Jednostavno ne živi.
Lijepo je biti voljen i
osjetiti sve čari ljubavi.
Ljubav nije samo riječ
Ona živi u mojoj duši,
Ljubav je bol u mom srcu.
Zbog ljubavi moje srce
Kuca radosnije
Ona je za moju dušu
Kao rano proljeće,
Kao voda sa čistog izvora.
Pronaći ću novu ljubav,
Spasit ću se ove boli u
Mojoj duši, u mom srcu.
Dođi i drži me za ruku
Želim da pripadam tebi,
Utopimo se bezbrižno u ljubavi
Želim da dišemo zajedno.
Spremna sam s tobom
Živjeti cijeli život
Voljeni moj čovječe,
Voljet ću te zauvijek…
Dođi i otjeraj moju bol.
***
VOLJELA BIH
Voljela bih da mogu
da te volim na svoj način,
onako prirodno i blesavo.
Da te onako spontano u
naletu zagrlim i poljubim.
Da i ti mene zagrliš i da
ti kažem koliko te volim.
Da mi svojim osmijehom
dan pretvoriš u onaj najbolji,
da se osjećam sretnom pored tebe.
Srce ne zaboravlja, pa se često
sjetim i nasmiješim kad se
sjetim tebe, tvog mirisa, tvojih
očiju i tvog toplog osmijeha.
Nedostaje mi sve to,
ti mi nedostaješ… i
često gledam u daljinu,
kao da očekujem tvoj dolazak.
Ne, meni ne treba netko
koga ću ja voljeti, jer tebe
više nikada neću imati.
Meni treba netko tko će me
voljeti onako kao što
sam ja voljela tebe.
Treba mi netko,
netko tko će me natjerati
da ponovo zavolim.
***
MILI MOJ
Život moj i tvoj
pretvorio se
u vječitu bol.
Sama pomisao
da te prestanem voljeti,
za mene je bol,
isto kao ostati
bez života,
bez krvi u venama
i bez srca u grudima.
Mili moj… dali znaš,
kako je to provoditi
besane noći do zore,
oči ne sklopiti i sanjariti,
sanjariti da sam u
tvom zagrljaju.
Svaku tu noć mi se čini,
da će mi srce pući
i da ću umrijeti.
Ti ne čuješ
moje dozivanje,
ti ne čuješ moje jecaje,
ne čuješ moje molbe
za samo jedan trenutak
proveden s tobom.
I vjeruj mi mili moj,
da stalno poželim
da to nije samo san.
Evo i ove hladne
zimske noći,
gledam kroz prozor,
gledam u nebo i sve
te sjajne zvjezdice,
razmišljam o nama,
i osjećam se
slomljeno i tužno.
Ti i tvoja ljubav
ste mi zatrovali srce,
život ste mi
ogorčali i izmijenili,
da izmijenili ste mili moj…
Ali i pored svega ti ćeš,
uvijek biti moj..!!!
***
NAUČILA SAM
Otišao si, ostala sam
kao ptica slomljenih krila.
Nisam ti ništa mogla reći
pustila sam te da odeš.
Ti ne znaš kako boli tama,
ti ne znaš kako je ostati
sama u dugim noćima,
Srce mi je umorno
od našeg rastanka.
Evo zima je tu
a tebe nema,
Nema te da ugriješ
moje srce promrzlo.
Već sam naučila da
tebe nema i samo
želim da te zaboravim.
Svoju bol ostavljam
po strani, naučila sam
kako živjeti bez tebe,
naučila sam.
Puno se smijem,
iza osmijeha krijem
svoju tugu, koračam
dalje i vjetar me nisi.
Odustala sam od tebe,
više ti se ne želim vratiti.
Odustala sam.
