Prve svoje pjesme sam napisao sa 10 godina, ta vatra poezije tinja u meni i dan danas. Dan bez poezije je kao dan bez ijednog osmijeha.
***
PROSJAK
U šumi ljudi poguren starac
Čađava ruka i drven štap
Pod pazuh stisnut proziran najlon
S dvije-tri ili više, korica tvrdih
Siromaštva vjerni putokaz slijedi
Ne krijući sijev modrih peta
Prije munje, uzmaka dronjice
Što mu po broju nije
U žbunju vlasi umorne oči
Kipe pod kapkom, masnim šeširom
Korača zbunjen suhih usta
Što ištu dare sažaljenja
***
POSLJEDNJA ZORA
Jecajem od bola savijala se
u mekoj postelji
na jastuku mokrom od suza
sva je drhtala pred svoju smrt
Hladna soba
obuzeta tamom gluhe noći
prisluškivala je posljednji šapat
što izvire iz grča zagrljaja ljubljenih
Iz svake riječi
tekla je po jedna suza….
molitva za oprost
al zalud – zalud svemu
smrt je mahala krilima
i čupala je k sebi
On bješe svjedok
tvrdog zakona sudbine
Grlio ju je dok je još topla
mazio nježne ruke
zadnji put, k’o zauvijek
i nije želio čuti, kako srce leti u komade
Da je ona na izdahu znao je
sledi se muško srce, posta kamenom
ne zaplaka….
U čekanju njene posljednje zore
bješe mrtva sjena, poljubac im
od ljubavi, od života
što ih civili
Trenutke prije posljednjeg krika
gorko je oplakivala
otvarajući usta na pola
pitala je:
Voliš li me – mili moj
Voliš li me?
barem sad dok umirem
Ispratio je njenu posljednju molitvu
skrušenog srca kajući svaki grijeh
pred kraj, pred smrt
što obgrli njenu dušu
Vrelo tijelo žene ostade u njegovim rukama
ostade, još samo jecaj i molitva
ostade vrisak, njen plać i kletva
Klela je kletvom djeve
klela je život, jer ga gubi
zaklela je tiho na kraju i njega,
da nikada drugu ženu ne poljubi
***
DAMIN GAMBIT vs SAE
U mračnoj kavani izvan svake rime
O, veliki Svene, da mi te je sresti;
Da bacimo cuger, kunem ti se svime
Damin-gambit poznam, nemoj lovca jesti
U šahu me mame samo avanture
Vazda pijem vino, ne sok preko slamke
Kolutove dima rigam na figure
Iz rukava čupam zamku iza zamke
Ja pijune svoje pretvaram u stijene
Konji moji jure niz slobodna polja
Topovima ledim zrno svake vene
Samo napad, napad – obrana najbolja
Požutjele knjige – mrtvog Aljehina
Fišer mi je idol, Timman me se sjeća
Izoštren do daske il’ šašav od vina
Cuger protiv tebe, partija stoljeća
Al’ me nemoj zbunit sa odsjajem stiha
Zaboravit mogu što sam igrat htio
Poletjet će ruka iz zamaha tiha
Pa prihvatit remi – briljantan si bio!