M.Mira Marković Mikoć

Biografija: Rođena je u rimokatoličkoj obitelji. Diplomirala je višu Ugostiteljsko turističkiu, te Trgovačku školu u Zagrebu. Slikam od 1965. god Već u poodmaklim godinama objavila je tri zbirke poezije. Majka troje djece. Voli pero kist i boje.

***

PERO 

Pero mirovati ne zna i ne smije. 

U pjesničkoj duši zapisati smije. 

Kojim se jezikom, njegov narod služi, 

Što sve imaju i što im je u duši. 

Nikad neće nestati duh pjesnika, 

Upisana na papiru i poetskoj glavi 

Poeta je vječan kojeg naroda slavi. 

Pjesnici su pismo s ljubavlju čuvali. 

Zlatnim slovom svoju povijest pisali.

***

SAN

Sanjala sam, 

ma uvijek sam sanjala, 

O velikim osvijetljenim ulicama. 

O gradovima na obali. Velikim pozornicama, 

u blještavilu u pozadini. 

O ljudima, s uzornim ophođenjem. 

Damama u krinolinama, s cvijetom il’ šeširom u kosi. 

Sretnim obiteljima, koja u šetnju za ručicu za ručicu vode svoju djecu. 

Eto puno sam toga postigla, znam još bih, 

no ne daju mi. Same zabrane,svakojakih oblika 

ne daju.o ne ,ne ne daju. 

E san je divan zar ne? I predivan, 

no zbilja, e zbilja tumorna, zločesta i napadna.

***

NE DAM 

Ne ne ne dam se nikom 

I nitko da me slomi. 

Ništa ni jače od mene. 

Sa svim se u koštac lovim. 

Što god se na putanji stvori 

Othrvati se iz svih kandža mogu 

Othrvati sem se znala još mala. 

Dok su me vjetrovi, kiše i snježne mećave pratile, 

od kućnog praga do škole. 

Moje, moje voljene Rosulje 

Ni brak me nije slomio, koji je nemilosrdan bio.

 I ako ostadoh s troje djece sama. 

Još kao mlada boriti sam se znala 

E, ej živote! 

Odgovornoj ulozi i otac i mama 

S djecom, sretna nikad nisam sama. 

Sretna jesam vjerujem u sreću. 

Gdje god jesam tu sam iz ljubavi 

Nasmijana sa vijencem na glavi. 

Volim ljude, 

No spremna sam na mač mačem da uzvratim. 

Othrvati se od svake nevolje, 

Ne ne, ne dam se nikom nikom i ničem da me slome.