Biografija:
Milica (Mila) Prole Honđo rođena je 23.06.1944. u Majevcu općina Šipovac. Završila je Ekonomski fakultet Sarajevo i radila je u FAMOSu i u Službi PIO/MIO FBIH. U ratu je doživjela osobnu tragediju, koja je bila povod da nastavi pisati pjesme i priče. Objavila je samostalno tri zbirke pjesama i učestvovala u deset međunarodnih zbornika.
Bibliografija:
“Knjiga uspomena na mog sina Harisa” 2017. godina; “Odjeci ljubavi i tuge” 2018. godine; Druge izdanje “Uspomena na mog sina Harisa” 2020. godine; “Izabrane pjesme” 2020. godine.
***
Oči
Strijepih od tvojih očiju
bez dna
što stalno mijenjaju boju
zelenu, plavu, smeđu icrnu,
poput spektra duginih boja.
U njima se gubim, nestajem
kao u dubinama beskrajnog
mora.
U očima tvojim čitam
sudbinu moju,
od iskona zapisanu i poslanu
da putuje morima,
zvijezdanim stazama.
preko trnja
od radosti do bola…
U čudnom sudaru naših očiju
kao da eksplodira dijamantna stijena…
osjećam beskrajnu ljubav,
a kada te nema,
kupam se u suzama ranjena
i nijema
***
Ti i ja
Tvoje nježne ruke
k’o krila leptira
jednom su se davno
splele oko mene
i tako zauvijek ostale
da ih nosim kao melem
i sopstveno breme
dok traješ ti,
dok trajem ja,
dok traju prostor i vrijeme.
***
Noć
Noćas je vrijeme
punog mjeseca…
i mirnog mora,
nigdje nikoga…
Samo more, mjesec i ja.
povezani nevidljivim,
čudnim nitima, sjajnim…
a crni beskrajni prostor
među nama…
Sjene prošlosti izranjaju,
nevidljivo pužu prema nama,
i umnožavaju se
u našim dušama…
Dok se bljesak srebrnih školjki
sa dna mora širi
po beskraju
i iskri u našim očima.