Jubilarni 5. Međunarodni pjesnički festival More na Dlanu
26-28.05. 2016 – KULTura sNova
Prošlo je, datumski samo i 5. More na dlanu, Rovinj, Pula,Pazin, u srcu Istre skupio se cijeli svijet, Njemačka, Cipar, Crna Gora,Austrija, Danska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Francuska, Nizozemska, Italija, Švicarska, Slovenija… sjediniše se sve vjere, stopiše se jezici, običaji, navike, Romsko srce kucalo je u svima nama, nikad nisam bila ispunjenija, a praznija. Prepuna topline i ljubavi, a prazna od nedostajanja svih vas.Danas sam se ogledala svojim Zagrebačkim ulicama, sve što volim je ovdje, ali nema onog nečega, što postoji samo kada sam sa svima vama.
Za svako More na dlanu kažem, ovo je bilo najbolje, ali ovo doista to je, nikada spontanije, opuštenije,nasmijanije, nikada toliko povezano i skladno, nikada se ovako stihovi nisu preklapali i stapali u jednu cjelinu. Nikada nije bilo ovoliko skupne pozitivne energije. Dom ne čini uvijek mjesto, čine ga ljudi, oni koji ti suzu otru osmjehom, radost uzvrate radošću, trenutak usamljenosti razbiju zagrljajem, oni ljudi sa kojima se prepoznaš u jednom jedinom pogledu.
I neki novi ljudi koje sam prvi puta vidjela,kao da žive u meni godinama, to su sve privilegije poetskih duša,otvorenih nebu,spojenih sa zemljom, onih duša koje stihom plaču i raduju se istovremeno, onih duša koja pišući zaustavljaju ratove, spašavaju planete, razbijaju crne oblake, pretvaraju svijet u sigurno utočište.
Veliko hvala, sponzorima, našim domaćicama Vesni, Nevenki… kafićima, ulicama, trgovima, malim rasplesanim Romkinjama, gospodinu Zlatomiru i njegovim divnim damama, Veliju za tehnicku podrsku, raspjevanom i veselom pjevaču u Stanciji, Elis, Zdenku, voditeljicama naših kulturnih krugova, Slavici, Davorki, Nedi i nenadmašnoj Slavi Božićević, našim autorima na promocijama,mom kolegi Draženu, Zoranu, Ani i svima koji su fotkama zakljucali u vrijeme sve nas, hvala mojoj djeci Hanni i Josipu, Zorici i mami Djuki za salve smijeha, mojoj Maji i njezinim predivnim osmjesima…
hvala Moru što je primilo našu bocu ljubavi, Dijani za trud i ljubav uložene u poemu, Đurđici bez koje ne bi zaplovila pučinom, nebu što je svjetlilo zvijezdama.
Hvala Admiralu koju nam je ostavio sjajnu poruku…
“na nama je da svjetlo ne ugasimo u pokojniku”
I na kraju, najveće hvala Zdravko Odorčić, za neumornu vjeru i volju koju ulažeš da nas okupiš i spojiš u cjelinu, sa ciljem da cijelom univerzumu pošaljemo poruku kako je ljubav jača od svega, i porukom kako zajedništvo može pomicati i stjene, rušiti sve barijere. Hvala ti, što sam i ove godine bila dio nečega što je već postalo nesalomljiiva tradicija, koja odolijeva svim neverama i stoji ponosno sve sjajnija i sjajnija.
Hvala vam svima na smijehu i ljubavi!
Do nekog novog susreta, voli vas sve vaša L.L.G.
