Izašla na svjetlo dana davne 1964-te godine, kolovoza miseca.
Počela pisati u osnovnoj školi, uz povremene prekide sve do danas, nadam se i još podosta pisati.
Pišem ljubavne, duhovne, domoljubne i poneku za djecu.
Pjevala po zborovima i u klapi, neko vrijeme, glumom i plesom
Objavila je jednu samostalnu zbirku poezije 2012-te godine,
sudjelovala u zbornicima, novinama
Član je udruge pjesnika RIS u Zadru i Kulture snova u Zagrebu.
ZBOG NAS VRIME NEĆE STATI
Kad suze u oku ne bude više
i ostane samo suvo zrno soli
ostat će stih pripun boli na papiru
bilon o tebi da piše.
Ići će život i bez tebe dalje
sa danima sjetnim
šta ih sam stere
neće biti sunca što ga Nebo šalje
neće bit ni kiše sve grije da spere.
Zbog nas vrime neće nikad stati
ka i rijeka moru uvik će da teče
život nije jabuka da je moreš brati
posli svakog dana spustit će se veče.
OSTAVLJENO DITE
Ozeblo mi srce od grubi riči pakosti,
ljubomore zli ljudi,
žviot mi na strašilo u snigu sliči
imuno na sve ne ljubljene studi.
Obojene i pisme bojama sjete
ne sliče ni jednom liku iz bajke
kad je čovik sam samo tuge prijete
nikad tople riči od oca i majke.
Krati se i život od previše tuge
i čvrsta se stina od studi ruši
ne more se pobići sa sudbinske pruge
i ledeni kiša skupljeni u duši.
Nije lako biti ostavljeno dite.
KORONA
Osvanulo jutro,
prekinulo san
korona je na vratima ne izlazi van.
Perite ruke, maske na lice
ispiraju nam mozak puste besmislice.
Kradu nam život ukrali bi svima sve
i pjesniku bi tili ukrast pismarice,
ali pjesnik kaže NE nećeš moje stihove.
Opisati ću lijepo te zle nitkove.
Nije to korona, to je sudnji dan kuca nam na vrata
da prekine san.
Al Bog čuva pjesnike za vječnost
drage vjesnike da ostave pečate
i svu težinu bremena ovog ludog vremena.