Rođena u Zagrebu, gdje živi i školuje se. Od malih nogu zaljubljenica u poeziju, koju i sama piše od ranog djetinjstva. Kao srednjoškolka javlja se pjesmama u školskim časopisima. Na facebook-u otkriva KULTuru sNOVA i objavljuje pjesme u zajedničkim zbirkama More na dlanu (2013. i 2014.), Zagreb na dlanu (2020.), kao i u Antologiji facebook pjesnika, prvoj takvoj u svijetu. Prvu samostalnu zbirku NISU SVE TIŠINE ISTE, objavljuje 2020. u nakladi KULTure sNOVA.
***
Opet ćemo se rastati
opet ćemo se rastati
na granici prošle noći
i budućeg dana
ali nikada kao prvi put
nikada kao tada
opet ćemo se rastati
na granici jedne zime
ili jednog ljeta
na beskrajnoj granici plave mašte
i stvarnog bijelog svijeta
opet ćemo se rastati
i prsti će kroz prste kliznuti
i pamtiti naših toplih i umornih
jagodica zadnji dodir
opet ćemo se rastati
u bjelini neke zore
na rubu nekog snenog grada
ali nikada kao prvi put
nikada kao tada
***
ČEKAJ
čekaj da još samo oblikujem
onaj dio što zove se srcem tvojim
pa da i ta šupljina postane
zavodljiva poput tvog
sanjarskog
lica
da ni u bezglasnoj noći
dok samostojeće zvijezde titraju u
nebeskom intermezzu između
zemlje i sna
ne zjapi prazna ta
tvoja
dubina
čekaj da još samo taj dio oblikujem
konačnim potezom i pravom bojom
da na mom slikarskom platnu
ne ostaneš tek jedna
u nizu nedovršenih
skica
***
Pustila sam te
Pustila sam te u moje dodire
Prozračne, meke i nijeme
Pustila sam te
U moju vilinsku koprenu
Od bijelog sna
Pustila sam te da tiho prebireš
Po žicama mojih maglovitih
Plavih uspomena
Pustila sam te
Da usnama vlažnim od
Voća i vina
Pokreneš ovo mrtvo
Razgolićeno vrijeme
Pustila sam te
Da me gledaš
U prepolovljenom zelenom danu
U neispijenoj čaši bez dna
Pustila sam te
Da me duginom tercom uspavaš
U crnoj postelji od perja i kamena
Pustila sam tvoj smijeh
U blage pukotine moga lica
Pustila sam te
Kao što se pušta
Ulovljena ptica
***
pARIs
lijepo bi bilo otici tamo
gdje nisam bila
udahnuti miris seine i monmartra
jutarnjeg mira sa okusom
kave i vruceg kroasana
sjesti na jesensku klupu
u gradu ljubavi
slobodna
sretna
sama
Ne moram ništa
ne moram ništa
a mogu sve
i to ništa se pretvori u
neočekivanu toplinu jutra
žubor potoka
šum lišća
cvrkut ptica
pozdrav slučajnog prolaznika
odsjaj osmijeha u orošenoj čaši
radost prvog aprilskog dana
naznaku nekog sutra
tako jednostavno
tako proljetno sočno
a u srcu vibrato
baš onako moćno