KRATKA BIOGRAFIJA
Rođen sam 1952. godine u Sarajevu. Poeziju pišem od osnovne škole, kada sam zbog iskazane ljubavi prema pisanoj riječi, pored niza pohvala i priznanja, dobio i nadimak Pjesnik. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinjem u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta, gdje s uspjehom rješavam postavljene radne zadatke. Jedan dio radnog vijeka proveo sam na izgradnji fabrika i postrojenja širom bivše Jugoslavije. U dugogodišnjoj karijeri radio sam kao tehnolog, konstrukt i rukovodilac gradilišta, a kasnije, po povratku u Sarajevo, i na drugim rukovodećim mjestima.
Spletom ratnih okolnosti 2002 godine odlazim na rad u Švedsku.
BIBLIOGRAFIJA
Završetkom radne karijere vraćam se ostavljenoj ljubavi – poeziji. Moje pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima za književnost i kulturu, kao i u raznim zbornicima.
Nakon odlaska u mirovinu, odlučio sam vratiti se poeziji mojoj prvoj ljubavi.
Za knjigu sam odabrao naslov
Varošina Koje Više Nema, s kojoj sam se ujedno oprostio od grada rođenja. Uz šezdeset šest pjesama, knjigu sam obogatio mojim izrekama, mislima i aforizmima, koje se trudim da prilagodim temi napisane pjesme. U knjizi pjesme sam podijeliti u četiri grupe.
14 Misaone
14 Elegije
14 Opisne
14 Ljubavne i
10 Rodoljubive
*** TOČAK I VODENICA
Kao sidro uvezano karikama,
Mladost za kuću riječima
Buntovna se otimala
Zovu ljepotom životnog vrela.
Korito i potok žuborni,
Vremenska smjernica,
Točak i vodenica,
Mladost od starosti
Radost i uzdanica.
U smjeloj utrci s vremenom,
Buđeni vatrenim snom,
Iznova hrabriji i snažniji,
Od starosti odlučniji i smjeliji,
Protiv volje roditelja
Pomjerali su granice
Svojih znatiželja,
Svakim danom brže i bliže
Centru varošine.
Korito i potok žuborni,
Vremenska smjernica,
Točak i vodenica,
Mladost od starosti
Radost i uzdanica.
Nadvožnjak se kolebao
Čas na jednu,
Čas na drugu stranu,
Kapija kao duga
Ispod koje su mladi
Za sreću prolazili.
Korito i potok žuborni,
Vremenska smjernica,
Točak i vodenica,
Mladost od starosti
Radost i uzdanica.
Iza je život svjetlijih boja,
Kao jelka s neba ozvjezdana
Protegla se varošina,
U njoj djeve vitkog stasa
Korzom kikotima šetkaju
I preko ramena virom virkaju,
Na ljubav zalutalu čekaju!
*** MIR I TIŠINA
Istrošen od kratkih koraka,
Posrćem i tražim
Klupu u parku,
Da drhtavom tijelu ozdravim
I odbjeglu snagu ponovo vratim.
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
S godinama
I starosti mojom.
U meni sve zamrlo,
Hladilo lice okovalo,
A pogled kao da noge ima,
Stidan od sretanja u stranu bježi,
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi.
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
S godinama
I starosti mojom.
Nekada sam u prolazu
Baš na ovom mjestu,
Krajičkom oka, stidno
U bijele kose gledao
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtim
Štap čuvaju.
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
S godinama
I starosti mojom.
Evo i vrijeme je promijenilo boje,
Na granama lišće požutilo
Kao slike iz prošlosti moje.
Ili se nebo nije umilo,
Ili su krive naočare suzne.
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
S godinama
I starosti mojom.
O, moje pamtilo očajno
Jesam li vrata zaključao,
Ili se hladna vjetrina uselila
Umjesto mene utoplila.
Mir i Tišina!
*** VAROŠINA KOJE VIŠE NEMA
Od kada sam grad napustio
I nevoljno otišao,
Krstim se i palim svijeću,
Tu godinu ne želim da pamtim,
Ni sjećati se više neću.
I ne rad bola ili straha,
Tijelo će bol ozdraviti
A razum će strah pobijediti,
Kunem se za osvetu,
Od danas njegovo ime
Velikim slovom pisati neću.
Ali evo, priznajem,
Jutrom se budim
Sjećanjem na bezbrižne
Mladalačke dane
I počinjem, što nikada nisam,
Mislima da prošlost trgam,
Otimam i kradem.
Pogledom tražim maglu,
Onako gustu,
Kao oblak bijelu,
Koje ovdje nema,
Nema ni rijeke da se pregazi
I grad kao jabuku podijeli,
Nema ni vatre na ulici koja plamti
Srca da ugrije i lica pozlati,
Nema ni planina spletenih u kolo
Kao narod šaroliko,
Nema ni poznatih na ulici prolaznika
Da se rukuju,
U prolazu zastanu
Uz naklon kape skidaju,
Za zdravlje upitaju,
Ni života nema
Bez starog ognjišta!
ZIMSKE LJUBAVI
Zimski dugi i snježni dani
Rasuti behari, prijatelji znani.
Sa sobom poklone nose,
Nježne dodire i poljupce sočne
Da hukom
Na oknu srce sačuvaju
I poglede na bjelinu sviknu.
Zimski dugi i snježni dani
Pahuljama nanizani đerdani.
Sa sobom poklone nose,
Zagrljaje tople i uzdahe mile,
Da vatru
U kaminu rasplamsaju
Iz kolibe stud protjeraju.
Zimski dugi i snježni dani
Lepršavi gosti odabrani.
Sa sobom poklone nose,
Sjećanja draga i želje neostvarene
Da igrom
Grudama riječi zamjene
I osmjele namjere prikrivene!
ODLAZAK
Kako da ponesem sve što mi treba,
Kako da ponesem dio moga neba,
Kako da ponesem raskršće mladosti moje,
Kako da ponesem moga grada boje?
A moja kesa isuviše tijesna,
A moja kesa s pravom na sve bijesna,
A moja kesa samo njima smiješna.
Ostavit te moram drugima od sile,
Ostavit te moram trgam svoje žile,
Ostavit te moram u sjaju dok blistaš,
Ostavit te moram nemoj da me pitaš.
A moja kesa isuviše tijesna,
A moja kesa s pravom na sve bijesna,
A moja kesa samo njima smiješna.
Kome li je teže kad bih mog’o znati,
Kome li je teže k’o sad više pati,
Kome li je teže živjeti u sjeni,
Kome li je teže tebi ili meni?