Evica Kraljić

unnamedBiografija:

Rođena sam u Novoj Gradiški. Prvu pjesmu napisala sam u 6-om razredu Osnovne škole. Osim poezije pišem prozu, kao i ljubavne romane koje objavljujem u časopisu GLORIA. Pet romana objavila sam u biblioteci Kleopatra -Novi list- Rijeka. Zastupljena sam sa svojim radovima u mnogobrojnim zajedničkim zbirkama i revijama. Bavim se slikarstvom – tehnike ulje, akril i sprej.

Bibliografija:

Tiskano mi je četiri zbirke poezije i zbirka ratnih priča. “NEPOVRAT” , “URONJENA U TEBE”, “U MIRNE SATE”, ” IZMEĐU DODIRA I SNOVA” te zbirka ratnih priča “POKOŠENI CVJETOVI”. “U DUGIM KOSAMA VJETRA” je likovnopjesnička mapa u kojoj je moje stihove oslikao poznati novogradiški slikar Tomislav Petranović Rvat.

NI TEBI NI MENI

Ni tebi ni meni
Noćas se ne spava
A pravimo se tobože
Jako umorni
Ni tebi ni meni
Nije jasno sve to
A ipak se u mraku
Dodirujemo
Ni tebi ni meni
Ne trebaju riječi
Sve je rečeno
U ljubavnoj šutnji.

O TEBI

Izmišljam o tebi
Nestvarne priče
Želim da budeš
Ono što nisi
Branim te u srcu
Od tuđih laži
Šapućem vjetru
Da bit će bolje
Vodim te u snove
Satkane srećom
I ljubim te
DUBOKO

NISAM HTJELA

Nisam htjela znati
Voliš li više noć
Od svanuća

Nisam htjela znati
Živiš li još
Sa sjećanjima

Nisam htjela znati
Je li se srušio grad
Naših snova

Nisam htjela znati
Korača li netko
Uz tebe

Nisam htjela znati
Al jedne večeri
Saznah SVE

SAKRIJ

Sakrij moju ruku
Što držiš je u svojoj
Neka bude samo za tebe
Sakrij moje srce
Što kuca uz tvoje
Neka bude samo za tebe
Sakrij bukete ljubavi
Što ih daruješ meni
Neka budu samo za mene
Sakrij cijelu mene
Neka budem samo za tebe

SVE ISTO

Ostalo je sve isto
Čak i dodiri tvoji
Napukle čaše
Neispijenih sanja
Sjetni vapaj
Tek razgolićenog
Dana
I ja umorna
Privijena uz sjećanja
SVE TVOJE
U buri sjećanja
Što kovitlaju se
Kao nemirno more
Ja tražim neki kutak
Topline i postojanja
Samotno ostrvo
Ljubavnih sanja

Tražim tvoj pogled
Darovan meni
Tvoje skrivene misli
I sve tvoje

IMATI SVE

Imati sve
Sva proljeća
Sve godine tvoje
Nježnost
I poneku suzu

Imati sve
Neispijenu čašu
Dragih
Uspomena

VRIJEME MOŽE I PROĆI

Ići ćemo
Vrijeme će stati
I rijeke
I sve na tren
Otvorit će leptir
Krila
Vrijeme može
I proći
NEDOSTAJEŠ MI

Ugaslo je sunce
Kiše su pustile
Korijenje
Liju u duši
U srcu je mrak
A ti
Nedostaješ mi

BOL
Boli
Razoreni dan
Boli
Nedovršeni san
Boli
Čekanje u srcu
Boli
Buđenje u samoći

UMRLE SUZE
Teku i teku suze
Vrijeme ih razara
Ostavljaju trag
Kao zahrđalo željezo
I sve u srcu
Škripi
Zbog tebe su
Na jastuku spavale
Zbog tebe su
U duši ostale
Zbog tebe su
Sve suze
Umrle
PLES

Ne
Nisam luda od sreće
O noći
Noćas je samo ljubav
U meni plesala
Plesom
Zrelih godina
I darivala se
Srcu
Uvijek iznova

OTVORI SRCE

Zagrljena riječima
Drhtavim
Od ljubavi
Plovim ti u snove
I kad mislima
Pokucam
Na tvoja vrata
Otvori srce
Da u njemu se
Nastanim
PRONAĐI ME

Ja sam neznatna
Nit istine
Što ljubav je tka
Za tebe
I topli otkosi sna
Ispod tvoga uzglavlja
Ja sam zagrljaj
Svih želja
Kojima se pokrivaš
Samo
Pronađi me
MRVICE LJUBAVI
Ostavimo
Godine
Da ljube se iza nas
Sve uspomene rasute
Neka u snovima se zbliže
Nama su dovoljne
Mrvice ljubavi
Što smo ih posijali
U jutrima
Maglovitim

LJUBAVNI ZOV

Na tvoj zov
Samo se dremljive ptice
Promeškolje
Jer
Srce je zarobljeno
Čarima daljine
I ne čuje glas
Što umire
Ljubavnim zovom
Netaknut

RUŽE ZA MENE

Lelujaju
Uspomene
Vrijeme je stalo
Ispili još nismo
Svu čežnju srca
Ubireš li pogledom
Ruže za mene
U nekom
Tuđem vrtu
JEDNE JESENI
Govorit ćeš mi
Jednom
Jedne jeseni kasne
O ljubavi
Uz tihi šapat vjetra
Držat ćeš mi ruke
Kao da su najljepše
Zrele jabuke
Oko nas će biti
Nebo i kiša
Rastopljene suze
Iz nekog ružnog
Sna
UMORNE OČI

Zalili smo dan
Riječima rastanka
Ubrali suzu
Sa cvjetova ruža
Dali smo srcu
Kočiju nade
Drhtaj čekanja
Raspleo nam
Prste
Umorne oči
Lutaju
Stazama nade
KORAK DO ISTINE

Još samo trenutak
I ugasit će se
Sjajne zvijezde
U očima
Sledit će se riječi
Neizgovorene
Na usnama
Drhtave će ruke
Naći svoj smiraj
Ostat će sve misli
Zatrpane čekanjem
Novo rađanje pjesme
Što iz srca teče
Bit će blagoslov
Danu
Što se budi
VEČERNJE SJENE

Zagledana
Kroz prozor
Promatram ples
Večernjih sjena
Zanjihane
Pjesmom vjetra
Ranjive i nijeme
Prostiru
Svoju ljepotu
Rasute posvuda
Trepere radosne

A meni se čini
Da drhte od ljubavi
Čekajući mjesec
Da ih zagrli
ODLUTATI

Nestati u jednom trenu
Ne biti poput kiše
Ne otapati se
Niz okna
Ne pričati
Sa vjetrovima
Ne ljubakati
Sa zvijezdama
Ne dozivati
Mrtva sjećanja
Ne voljeti
Srcem

Odlutati
Odlutati

SJETNO SRCE
Kucaju
Noći
Na prozorska okna
Sjetno srce
Ne može spavati
Umij me roso
Kapljama svojim
Ne mrsi mi vjetre
Umorne
Misli

KAD ODEŠ

Neće biti
Suza
Ni bola u očima
Neće biti
Patnje
Ni tuge na licu
Neće biti
Uspomena
Ni zaborava
U srcu
Ni tebe
Kad odeš
STIŠAJ SE MALO

Jenjava u meni
Stihija strasti
Nedosanjani snovi
Vise u sobi
Riječi su tvoje
Olujne
Stišaj se malo
Ljubav je tu

RANA SVITANJA

Pali se nemir
Zvjezdanim sjajem
Obasjan
Treperi tiha vatra
Na dnu srca
Lagani dodir ruke
I biserna suza

Rana svitanja
Ponekad su bolna
BUĐENJE

Izmrcvareni
Snovi
Skrivaju se u
Trepavicama
Tek napukli dan
Razgolićenost
Prikriva
U opojnom
Dahu vjetra
Cvjetovi
Se ljube
TEPIH SNOVA

U srcu se okreću
Koluti želja
Slomljene riječi
Životom ječe
Tepih istkanih
Snova
Prostirem
Do tebe

OSLIKAJ LJUBAV
Ne uzimaj čežnji
Tajnu nadahnuća
Riječ lomljivu
Ostavi bolu
Znatiželjom srca
Oslikaj
Ljubav

SVE LOMLIVE RIJEČI
U tišini
Jutra
Zatomi sjećanja
Sve lomljive
Riječi
U srcu ostavi
Omotom ljubavi
Dušu im
Spoji

UMORNA DUŠA
Umornu dušu
Ostavljam noći
Da u plaštu mraka
Odmori sebe
Ne kucajte molim
Na njena vrata
Nitko ih
Otvoriti neće
Sve dok duša
Čežnjom sanja
Tuđim joj koracima
Ne dirajte
Ljubav
IZMEĐU DVIJE RIJEČI

Kad sakrijem se
Između dvije riječi
Ne traži istinu
Da probudi se
Ostavi me nejasnu
Da dočekam jutro
Jer
Kad sakrijem se
Između dvije riječi
Mogu umrijeti
Od bola
I mogu se istopiti
Od ljubavi

POKRIT ĆU TE SRCEM

Kad otkriješ se noću
Pazi
Da ne slomiš pjesmu
Jer
Moglo bi jutro
Zaboljeti samoćom
Mogao bi dan
Ne donijeti ljubav
Spavaj mirno
Ja
Pokrit ću te srcem

KRILATA PJESMA
Poljubi sve riječi
Što k tebi lete
I na srce ih svoje
Uljuljaj
Upamti ljubav
Što u njima drhti
I
Ne sanjaj ništa
Dok
Zvijezde se ljube

SAMO ĆU VJETRU LJUBAV BITI

Ja noćas lutam
Nemirna
I skrivam se
Plašljiva
Ispod zvijezda
Samo me noć
Tamom ljubi
Samo ću vjetru
Ljubav
Biti

NA SPLAVU PLOVEĆIH GODINA
Lutajućih misli
Započinjem dan
Izašla iz sna
Još drhtim
Lomljiva
Od tvojih riječi
Pokosio si njima
Moje uspavano srce
Ukrao sa usana
Ustajale poljupce
Probudio me zaspalu
Na splavi
Plovećih godina
Da ne umrem
Izgubljena

U SJAJU ZRELOSTI
Ispleti ovaj dan
U pletenicu sjećanja
I sakrij ga
U maglovitoj pjeni
Maštanja
Za nas neka se
Obznane
Sve dolazeće godine
U sjaju zrelosti
U smirenoj strasti
Zajedničkih
Buđenja
U DOLINI LJUBAVI
U dolini ljubavi
Okupana srca
Tko pomuti
Ljubav
Između
Dva života
Rosu sreće
Tko ispi
Sa obraza
Tvojih
KRHOTINE

Odbačene riječi
Ludilo pokosi
Dahom skupljam
Krhotine
Ulovljen drhtaj
Netaknute sreće
Slomljen u srcu
Budi se
Život
BUDNA SE IGRAM

Kazaljke sata
Ne krate vrijeme
Dremljivom ulicom
Ne idu koraci
Gdje li je noćas
Misao izgubljena
Budna se igram
Brojeći zvijezde
Možda bar jedna
Na
Jastuk mi padne

SREĆA OD STAKLA

Dohvatiš li sreću
Ona se kotrlja
Ponekad zablista
U dalekim zvijezdama
I kad poželiš sebe
Zarobiti u njoj
U tisuću komadića
Prsne

TRNOVITI PUT

Sve misli večeras
Tebi darujem
Kapima čežnje
Srce ti
Rosim
Trnoviti
Put
K tvome srcu
Tražim
ŠKRTA NJEŽNOST

Ne zalijevaj mi srce
Kapima
Škrte nježnosti
Ja želim
Sve vrčeve
Tvoje ljubavi
Neka ni jedan ne ostane
Sakriven
U OSAMI SREĆE

Kad zavjesa
Noći
Razgolići dušu
I pretoči ljubav
U vapaje jutra
Samo
Zgužvane riječi
Kotrljaju se
U osami
Sreće
STRASNE RIJEČI

Ako su
Strasne riječi
Zrcalo ljubavi
Želim se jutrom
Ogledati u njima
Ako
U meni ugase
Žeđ za tobom
Želim se noćima
Opijati
Iznova

IGRA

Pogledaj zvijezde
Plešu
Ljubav ih zlati
Ljepotom noći
I igru
Naših srca
Upliće
U njima

U TEBI ME IMA

U tebi me ima
Mnogo više
Od prolaznosti dana
I zagasitih obrisa
dolazeće noći
U tebi me ima
Mnogo više
Nego što ti srcem
Protiću
Vrčevi čežnje
I mnogo više
Skriveno je
Iza tvojih drhtavih
Trepavica
Zatajeno u tvojim
Dalekim očima

U tebi me ima
Mnogo više
Nego priznaješ
Sebi

ZADNJA RIJEČ
Kad padne
Zadnja riječ
I slomi svoj trenutak
Istine
Kad se ne vrati
Na uzglavlje noći
Kad više ljubav
Ne ispijamo
Budni
Slomit će mi srce
A prepoznati je
Neću
MOŽDA

Možda ne želim
Izmišljene zore
I buđenja
U lomljivoj tišini
Možda ne želim
Razgrnuti
Ugaslu čežnju
U tvojim očima
I oživjeti ponovno
Izgubljenost u njima

Možda ne želim
Smiriti
Vapaj straha
U sebi

RANJIVA

Ranjiva
I prije svitanja
I poslije glazbe
Oslikanog dana
Ranjiva
U tvojim očima
Drhtava
U tvome srcu
Nedirnuta
Ljepotom večeri
Zbog
Nemile samoće
Prostrte
Na postelji
UTIHLA SAM

Ima li ovo veče
Prepoznatljive
Ruke traženja
I drhtave usne
Vrelih cjelova
Ima li
Izgubljenih snova
U tvome srcu
Jer
Utihla sam
Ne znajući te
Pronaći
OPET BIH
I da mi sada
Otvoriš srce
I izliješ sve
Zatomljene sanje
Opet bih
Zadrhtala
Sretnom zvijezdom
U tebi se
Usidrila

DAROVAN DAN
U njedrima jutro
Skriva dan
A trebao je biti
Meni
Darovan
Zračiti radošću
S tvojim očima
Probuđen
POKUŠAJ

Zaboravljena
Noćas
Pokušavam biti
Osmijeh na licu
Uzdrhtali korak
Sreće
Rasuto korijenje
Ljubavi
Koje će proklijati
U tebi
SRCU
Stišaj se
Ostani posve
Mirno
Budi zaklon
Ljubavi
Što želi letjeti
Kaži
Kako ti nije stalo
Do njegovih usana
Ne budi
Izdajnik

NE MOGU ZABRANITI

Niti jakost želje
Da ruke se
Sljube
Niti otkucaje srca
Zbog željenih
Cjelova
Ne mogu
Zabraniti
U OKVIR NOĆI

U okvir noći
Tvoju sliku
Stavljam
I ne palim
Sjećanja
Da me
Bole

U okviru noći
Tvoje se usne
Ne miču
Mrtvilo tame
Govor je
Nijemi

KAD PLOVIŠ MI U MISLIMA

Neću buđenja
U kojima te nema
Čak i snovi
Tad su daleki
Jer
Srce je ispunjeno
Ljepotom življenja
Svaki trenutak
Kad ploviš mi
U mislima

OSTALO JE
Ne žalosti me
Što istrgnuo si
Neke dane
Iz srca
Jer
Ostalo je
Još radosti
U natočenim
Čašama
Života
PRAZNE NOĆI

Ne grizu me riječi
Koje mi bacaš
U lice
Niti me boli
Prkos u njima
Samo sam slomljena
Od praznih noći
U kojima se više
Ne zrcali
Ljubav
MISAO NEMIRNA

Kad misao nemirna
Ispuni me
Mogla bih
Nebom gaziti
Za oblacima
Trčati
Sa zvijezdama
Sjati
Kad misao nemirna
Ispuni me

ŽELIM TI
Želim ti
Modro jutro
Kad otvoriš oči
I nasmijani dan
Kad korakneš
Izvan sna

Želim ti
Tamnu noć
I zagasite zvijezde
Da ih u meni
Pališ
Iznova

ZAKASNIT ĆU

Zakasnit ću
Ako ti prije sna
Ne pokažem
Skriveni kutak
U mislima
Ružičaste oblake
U očima
Biserne želje
Na usnama

Zakasnit ću
Ako zaspiš
Sa zvijezdama
A mene ne bude
U tvojim
Snovima

NOVE PTICE

Neka se naslađuju
Našom svađom
Ptice na krovu
Pa i ako koju riječ
Odnesu
U svom letu
Ostat će ih dovoljno
Da nekog
Nervoznog dana
Pomahnitalim
Riječima
Gađamo
Nove ptice
U TIŠINI SOBE
Po obrisima jutra
Tek se nazire
Dan
Još nisam budna
Od tvojih dodira
Poljupcima
Smiruješ
Moje zbrkane misli
I ne slutiš
Koliko radosti
U tišini sobe
Ima
JA NE ŠUTIM

I kad misliš
Da šutim
Ja ne
Šutim

Skupljam
Rasute riječi
U mislima
I prostirem ih
U pjesmama

U ODLASKU

Neću da ljube me
Ledena jutra
Ni da vjetar mi
Uranja u kosu
Neću da se noć
Naslađuje
Bolom samoće

U odlasku
Ne zaboravi
Sebe
Da lakše mi bude
U KASNU NOĆ
Ne ubiri sjaj
Očiju mojih
Sjećanja su davno
U meni
Zaspala
Samo ću ih ponekad
U kasnu noć
Zbog tebe
Listati
U MIRNE SATE
U mirne sate
Pretačem sjećanja
I uvijek iznova
Ljubav ispijam
U mirne sate
Dodirujem ti ruke
Zbog njih
Još uvijek zadrhtim
U mirne sate
Ne dam srcu
Da te
Zaboravi

UZDRHTALE STRUNE
Ako je istina
Kako ljubav tka
Uzdrhtale strune
U srcima
Kako se uvlači
Duboko u vene
I kolanje krvi
Ubrzava
Tada sam uz tebe
Prikovana
NEĆU

Neću ti šapnuti
O noći besana
Zbog čega ove bore
U mislima
I zašto me nema
U njegovim očima
Ubrzane kiše
Padaju niz lice
Ne vidim se
Čak
Ni u buđenju
Proljeća
SNOVI ĆE NOĆAS TRČATI ZA NAMA

Probuđeno
Jutro
Započinje ples
Dok trepavice dana
Vjetar lista
Nismo se našli
U zalasku
Večeri
Snovi će noćas
Trčati za
Nama
U MAGLOVITO JUTRO

U maglovito jutro
Ne vidim ti
Korake
I ne znam
U čijim mislima
Poljupce siješ
U maglovito jutro
Uzalud mi
Čekanje
NEDOSTAJEŠ MI

Nedostaješ mi
U noćima
Predugih sati
U jutrima
Slomljene nade
U danima
Plačljivih
Kiša
KAZNI ME

Kazni me
Zaboravljenim poljupcima
Za sve dane samoće
Čak i za dane
Kad bio si mi blizu
A ja
Daleka
NEKA ME ZABOLI DALJINA

Kaži
Kako prekrasno je
Tamo gdje bio si
Kako se rumeno jutro
Prostire
Poslije sna
Kaži
Kako ljubav
U srcima cvjeta
Pa neka me zaboli
Daljina
NEGDJE DRUGDJE KIŠA DRHTI

Otvorenih usana
Čekam
Dodir kiše
Drhteći
Omotana
Tamom noći
Ti prošao si
Zarobljen mišlju
Kako me nema
Sad negdje drugdje
Kiša drhti
I poljupci vjetra
Stapaju se
S njom

TEBI PROBUĐENOM

Ponekad odlutam
Stazom nemira
Tamo gdje ti
Ne gradiš
Luku za nas
Tad oprosti
Što kasno ostavljam
Tragove usana
U zraku sobe
Tebi
Već probuđenom

PUPOLJAK IZGUBLJENOG SAN
Mislima razori
Istinu
Pogledom zagrli
Maglovito jutro
Možda u njemu
Pronađeš
Pupoljak
Svog
Izgubljenog
Sna

MOJA ZVIJEZDA
Između tisuću
Zvijezda
Ne traži
Moju
U očima
Boje neba
Skrivena je

ZALJUBLJENO OKO
Otopimo led
Što srca nam hladi
Zagrijmo ljubav
Neka nas
Iz mržnje
Probudi
Ne brani
Zaljubljenom oku
Da iznova
Ljubi

NEDORASLA SRCU TVOME

Ako ti srcem
Projure sjećanja
I zadrhte u mislima
Cvjetovi radosti
Ako me ostaviš
Ne zalijevanu ljubavlju
Postat ću
Zakržljala biljka
Nedorasla
Srcu
Tvome
JOŠ JE RANO

Još je rano
Da navučem
Zavjesu zaborava
Na svoje srce
I podijelim sjećanja
Sa zvijezdama
Još je rano
Da zaustavim
Čežnju
U svom traženju
Jer
Moja ljubav
U tebi
Još ne umire
NEZNALICA

Da sam drhtava
Poput vjetra
Da sam bezvoljna
Poput dosadnih
Kiša
Da sam ranjiva
Poput
Duginih boja
To znao
Nisi

ZADNJI PLES
Ne traži jutra
U buđenju ljubavi
Svi rascvali snovi
Davno su zgasnuli
Korakom tišine
Dodiruj godine
Srcem gladi
Ubiri sjećanja
Jer
Zadnji ples
Zaljubljenih leptira
Završio je
Igrom suza
Zbog krila
Slomljenih
POSLIJE SNA
Još topla od sna
Rasprostirem
Sjećanja
Ne gazi ljubav
Koracima bola
U zagrljaju mašte
Plešu uspomene
Upravo listam
Zaboravljeni dan
U očima

ZABORAVI
Ranjena je tišina
Rafalima
Opakih riječi
I srce u grudima
Uznemireno drhti
Ispružena ruka
Pomirenja
Povukla se prije
Stiska
Zaboravi dan
Što prošao je
Bez nas

ZAROBIT ĆU NOĆ
Ako se istopim
U mislima
Drhtavim
I sagorim
U snovima strasnim
Ako zaboravim
Prazninu dana
Zarobit ću noć
I izgorjet ću
U njoj

SUZA
Neka šute ruke
Neka te ne traže
Zagrli ih mislima
Neka toplo im bude
Izgubljenu ljubav
Odnijele su ptice
Ostala je sama
Suza
Jedna

NE VJERUJ
Ne vjeruj noći
Kad ljubav ti nudi
I poljupcima tame
Razbuktava nemir
U tebi
Ne vjeruj danu
Kad zagrljaj utjehe
Tvome čekanju
Pruža
Jučer su nestale
Sve suze
Iz srca

NETKO DRUGI

Dozrele su riječi
Koje
Nisi želio
Ćuti
Netko ih drugi
Iz srca
Ubire

UTOPLJENA U MISLIMA TVOJIM
Samoća se noćas
Kao more talasa
Ispijam čašu
Uspomena
Sve do dna
Ni zaspati ne mogu
Jer
Sva sam utopljena
U mislima
Tvojim

NE PAMTI
Lahorasti veo
Satkan od vjetra
Prostire se
Pred tobom
U očima drhtaj
Tek naslućene želje

Ne daj srcu
Da se zaplete
U paukovoj mreži
Zarobljene strasti
Sakrij uzdahe
U svoja njedra
I ne pamti usne
Koje te
Ne ljube

UMORNA NOĆ
Netko je prerano
Zatvorio vrata
I dan je ostao
Neprobuđen

Umorna noć
Drhti od života

LOMLJIVA
Sjeti me proljeća
I rascvjetanih ruža
Osmijeha
Zagrli me mirisima
Nezaboravljene
Strasti
Pokrij me mislima
Pijanim od ljubavi
Jer
Noćas sam sva
Lomljiva
OPROSTI
Nemoj otići
Ako te kamenujem
Riječima
Ako te ranjavam
Čekanjem
Ako te noćas
Ne tražim
Budi bolji od mene
I oprosti
Ako te sutra
Ne pamtim
LATICE DARIVANJA
Uzalud prostireš
Uzdahe čežnje
Na cvjetnoj stazi
Čekanja
Moji te koraci
Ne ljube
Latice darivanja
Davno su ocvale
Na zreloj stabljici
Željene
Ljubavi

SAN
Osjećam svanuće
Kako drhti
U cjelovu jutra
I korake pjesnika
Što ljube se
Riječima
U gustoj kosi
Vjetra
Zaplela sam prste
Ispraznili mi srce
Od ljubavi
Natočili bol
Da me probudi

NE KAŽI SAMO DA LUDOST JE TO
Noć je stvorena za pjesmu
Ne kaži samo da ludost je to

Ukrast ću nit tvog sna
Sa vrha dugih trepavica
Nježno i tiho uzimam svoje postojanje
Iz tvog srca
Noćas me briši iz snova
Briši me iz mašte
Hoću da smo stvarnost ti i ja
Dvije zvijezde sjajne
U mrkloj noći
Dva zalutala putnika
Na cesti bez kraja
Dvije beskrajne niti sreće
Bez tužnih otkucaja prolazećeg vremena
Bez bolnih uzdaha vječnog čekanja

Samo ti i ja
Dvije beskrajne suze u rijeci
Bez povratka
Novo svanuće
Kristalima rose ovjenčano
Samo ti i ja
U polju ne pogaženih sanja
U sjaju vječnosti

Noć je stvorena za pjesmu
Ne kaži samo da ludost je to

STRMAČKA NOĆ
Tamni veo noći
Monotonom kretnjom
Oblači brda
Moji koraci zvone
Nečujnim krikom
Uznemirene sove
Uzdrhtalo lišće
Uzalud traži
Svoj kutak sna

Noćas se vjetar
Poput nestašnog dječaka igra
Čas iznad jezera
Čas u zagrljaju gustih čempresa
Odlazi i vraća se
I opet isto

Osjećam milujući cjelov noći
U razbarušenoj kosi
Gle
I ti si tu
A ja zarobljena ljepotom noći
Predajem se čarima zvijezda
Što svoja lica traže
U bistroj vodi jezera

Ova čarobna
Uzdrhtala noć
Čini me sretnom
Dok darujem se
Zagrljaju tvom

TEBI
Ja
Neka ti budem
Samo pjesma
I
NIŠTA više
LATICE DARIVANJA

Stoljećima i stoljećima iz duša pjesnika teku stihovi nadahnuti jednom od najsnažnijih emocija – ljubavlju , tim pokretačem , tim čudom koje nas čini bogatašima bez blaga , a siromasima u bogatstvu , toj erupciji koja nas baca u tokove života mimo ustaljenih zakonitosti.
Nižem kroz vrijeme umjetnike pjesničke riječi : i velikane i one manje poznate.
U njihovim stihovima živi ta čudesna magija ljubavi , u tišini samoće te ljubavi sanjaju kao bića .
Stoljeća nisu udaljila osjećaje , ljubav je uvijek i plivala u ljepotama i jecala u bolu.
Uvijek, uvijek isto , a opet uvijek novo.
Ovaj uvod bio je nužan da možemo pravednije i pravilnije ocijeniti ovu zbirku ljubavnih pjesama Evice Kraljić .
Bio je nužan da shvatimo da je trebalo pjesničke hrabrosti da se motivom ljubavi poveže 100 pjesama , a da svaka pjesma živi svojim životom, da se izbjegne stereotip u koji se lako zapadne.
Evica Kraljić je izbjegla te zamke i vodi nas lakim stihom , jednostavnim pjevnim putem u taj svijet.
Prate ga tople , slikovite metafore.
Ona pjeva : « U tebi me ima mnogo više od prolaznosti dana …» , ili « Kazaljke sata ne krate vrijeme …»
Mi tako ulazimo u taj njen pjesnički svijet kao u svoj vlastiti.
Uostalom , tko od nas nije doživio ljubavnu sreću kad smo poželjeli da vrijeme stane ili pak ljubavnu bol , kad smo uzalud pomicali vrijeme naprijed .
« Još je rano da navučem zavjesu zaborava « , pjeva Evica…
Znamo li mi koji je to trenutak ili vrijeme koje nam daje pravo na ljubav , a koje ne.
Odgovor možemo naći u tom bogatstvu emocija koje su našle svoj put u pjesničkom svijetu Evice Kraljić.
Taj nam svijet Evica Kraljić ovom zbirkom , daje na dar.
Primimo ga sa zahvalnošću !
Prof. Dragica Vidmar
PJESNIKINJA NADE
Cjelina našega bića uključena je u perciparaciju lirske pjesme .
Susret s pjesnikom proširuje literarni senzibilitet čitatelja i jača emocionalni doživljaj pročitanoga.
Čitanje i radost poučavanja čitanjem pojačava spoznajnu moć poezije . Poezija je vječna , a komunikacija s lirskom pjesmom stvaralački čin.
Dobrodošli u prostore sjećanja , ljepote , čežnje , nemira glazbe o ljubavi.
Riječ je o pjesnikinji koja svoje biće pretače u pjesmu i ljubi riječima.
Pjesma TEBI , upravo izriče : « Ja neka ti budem pjesma i Ništa više …»
U mirne sate – zbirka pjesama Evice Kraljić sadrži 100 lirskih ljubavnih pjesama koje se mogu svrstati u 2 međuovisna isprepletka briga – krug TI i krug JA . Oni su povezani zajedničkim nazivnikom – ljubav .
Naviru stalno i isprepliću se snovi , sjećanja , atributi umorna, lomljiva, ranjena , ali i treptava i uznemirena, strasna.
U komunikaciji, u širem pjesničkom kontekstu susrećemo i obraćanje i molbu , zaljubljenost i latice darivanja – želja za predanjem i potpunim sagorijevanjem, potrebu za nečijom blizinom.
I radost i bol , i suze i smijeh –LJUBAV .
Iako u strahu od ranjivosti , samoće , pjesnikinja nosi svoje snove i živi u nadi kako bi « Opet mogla zadrhtati sretnom zvijezdom … i u tebi se usidriti.»
I u mislima « Srce je ispunjeno ljepotom življenja « i snagom probuđene ljubavi.
Puna čežnuća, s pogledom u nutrinu svoga bića Evica spas pronalazi u « vječitim treperavim « zvijezdama noći. One ne gasne , kao ni zvijezde / Misao uznemirena / .
U miru nemira pjesnikinja piše stihove kratkoga daha , ali ispunjene snagom vjere u nasmijani sutrašnji dan, u ružičaste oblake, u srce probuđeno dodirom ljubavi.
I u tišini sobe, zbrkane joj misli poljupcima smiruje i unosi radost upravo toplina i blizina drage osobe .
I Evica unosi radost u naša srca, radost i snagu vječne ljubavi, radost i bol vječne teme – ljubavne.
« …Skupljam rasute riječi u mislima i prostirem ih u pjesmama…»
Čitavo vrijeme pjesnikinja traga za stapanjem, za zagrljajem, za ljubavlju koja duboko u venama ubrzava kolanje krvi i « tka uzdrhtale strune u srcima « .
Prikovana uz ljubav, ona ne želi / NEĆU / , živjeti bez nje !
Za ljubav otvara svoje veliko srce.
Uspjela je Evica , na krilima ljubavi , prenijeti dio svoga BIĆA , od srca k srcu – k nama !
Hvala Evice !
Prof. Nada Šerić
NAKLADNIK :
MATICA HRVATSKA
OGRANAK NOVA GRADIŠKA

ZA NAKLADNIKA :
Josip OSTIĆ, prof.

UREDNICA.
Nada ŠERIĆ , prof.

LEKTOR :
Nada ŠERIĆ , prof.

RECENZENT :
Dragica VIDMAR , prof .

NASLOVNICA :
Ljubica TALAN

CRTEŽI :
Ljubica TALAN

GRAFIČKI UREDNIK
Igor KRALJIĆ

TISAK :
TISKARA d.d.
Nova Gradiška

NAKLADA :
600 primjeraka
EVICA KRALJIĆ

U MIRNE SATE
TO neka bude prva stranica.
Dolazi još na kraju biografija, zatim sadržaj i sponzori

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *