Marija Iličić

v31Biografija:

LJUBAV JE SMISAO MOGA ŽIVOTA,PA JE KAO I TAKVA POSTALA JEDINI MOTIV MOJIH PJESAMA

Bibliografija:

2 knjige

168104_105447439532940_4033054_n1

PRIČA O NAMA

Kako bi bilo da uzmem
malo vremena za sebe,
pa da onu knjigu pročitam
jer u njoj nema tebe.

Nema priče o nama
o ljubavi jednoj davnoj,
još nije u knjigu stavljena
a bila je tako posebna.

O da baš posebna
topla nježna iskena,
a nadasve prava čista
ljubav za sva vremena.

Ali uvijek neko ali to;ali
bila je to ljubav zabranjena,
onako kako to život želi
malo smo se prekasno sreli.

Da drugi nebi plakali zbog nas
mi plačemo i dan danas,
i bezbroj puta pitam sebe
zašto mi Bog poslao tebe.

Da se naučim da ljubav boli
ili da znam onako stvarno
da između korica knjige života
nije baš sve u naslovu dano.

Kako god otvorim knjigu
i šta god u njoj da piše,
ja mislim onako sijetna sama
možda je ovo je priča o nama.

Marija Iličić 18.7.2014g

 

NEKA SE NEBO RADUJE DANAS

Evo već dva dana hodajući svojim dvorištem vidim da mi je nešto neobično,
Bože pa zašto preko bašče u Kožića kraju gori vanjsko svjetlo a tamo već godinama nitko ne živi ? Kuća prazna prva na ljevo kad ulaziš u sokak u kojemu sam se kao djete rado igrala sa vršnjacima……Zvono mi pojasni stvar umrla je Kata,naša Kata
neka se nebo raduje danas otišla je patnica čiji put je trnjem bio posut od malena.
Nije Kata puno divanila malo ili gotovo ništa,krhka u poderanoj odjeći sa kaputom ma kako bilo vrijeme, i bar dva tri broja većim gumenim čizmama na bose noge marama joj je skrivala bolno lice i cimbale na koje je rado zasvirala kad je bila sama.Kad smo bili djeca u našem selu je bilo puno blaga konji,krave,svinje i ovce i k tome još peradi svake vrste nije bilo gladi ali radilo se od jutra do sutra i malo i veliko.Kata je čuvala ovce svoga brata sa komadićem suha kruha u nekoj torbici i politrenom staklenom bocom vode,najčešće gladna kad se danas toga sjetim neznam kako je izdržala ali znam da smo mi djeca od svojih jedanajst do četrnajst godina imali raspored koji dan ko nosi jelo za Katu.
Molila nas je da nikom ne kažemo tako ni svojim roditeljima nismo rekli bojala se da je neko ne oda njenima pa bi je kaznili da spava kod ovaca,bila je to naša i njena tajna sve što bi poneli sebi poneli bi i njoj,radovala se svemu a nama je bilo puno srce viditi sjaj u njenim očima i tako je to trajalo nekoliko godina.Odrasli smo; za Katu se pobrinula njena daljnja obitelj otrgli su je iz robstva i smjestili u dom umirovljenika dobar dio godina je proživjela u dostojanstvu i brigi daljnje obitelji,ukućani su preminuli a evo danas je Kata obradovala nebo svojim dolaskom neka joj se raduju anđeli neka je Gospodin primi u svoje kraljevstvo i udjeli joj vječni mir možda je sretnemo sa nebeskom sviralom jednog dana ako Bog da……Ipak sam danas tužna jer neznam dali sam dovoljno učinila da bi joj olakšala bol frown emoticon

Marija Iličić 16.12.2014g.

 

TEBE NEMA

Kad se spusti noć na selo
koje blagim mirom drjema,
probudi se čežnja davna
i čini se sve je isto;ali nije
Tebe nema.

Kao da je vrjeme stalo
ko kazaljke starog sata,
već se kasna ura sprema
upaljene sve su lampe;ali opet
Tebe nema.

Sjedim tako u mislima
dok se njišu grane trijema
zvuke zvona jasno čujem
na počinak sve se sprema
Tebe nema.

Smjenjuje se ljeto zima
prijatelja dragih ima,
koji tihim glasom poje
dok ja spremam čežnje svoje
Tebe nema.

Marija Iličić 8.1.2015g.

 

USTANI ŽENO

Ti draga snažna ženo
Ti koja sjediš uz svjtlo svjeće
Opet čekaš ono nedočekano
A ruže mirišu ali ne i tebi
Ti čekaš ljepu rječ osmjeh
Na ništa drugo nisi navikla
Osim na suze na bol na žal
Digni se kao fenix iz pepela
Raširi krila i poleti visoko
Jer nitko baš nitko nema pravo
Da te ubija svojim rječima
Nisi to zaslužila ženo majko
Nisi to zaslužila prijateljice
Raniše te okrutno stvarno
Potrgaše tvoj san o sreći
A ti ostade bez rječi sama
Dok svjeće trepere titraju
Nesluteći bol koju ti zadaju
Oni koje ljubiš i čekaš
Oni koje si uvjek čekala
Kojima si povjerenje i život dala
Ustani još će biti sunca
Bog te nikad ostaviti neće
I nema bolje i nema veće
Samo ustani i kreni u novi dan
Prolaznost života je krhki san.

Marija Iličić 8.3.2015g.

 

ZAGRLI ME DANAS

Zagrli me danas snažno
jer ne želim tužna biti,
donesi mi buket cvjetni
i kosu mi cvijećem kiti.

Pa onaku tiho šaptom
ponovi mi opet isto,
da me puno puno voliš
i da se za mene moliš.

Ja još nisam zaključala
ladicu od uspomene,
zagrli me danas snažno
budi tu za sva vremena.

Ne nudi mi blaga svijeta
do ničeg mi nije stalo,
tvoje ruke dovoljne su
da mi sreću mir donesu.

Ovaj dan nek dugo traje
nek miriše rosno cvjeće,
zagrli me danas snažno
blago si mi ti najveće.

Marija Iličić 1.3.2015g.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *