Milan Novak

DSC_9075Biografija:

Milan Novak: Rođen 1965 godine u Mariboru, od najranije mladosti voli pisanu riječ te njome iskazuje svoja viđenja životnih koraka. Objavljuje u poznatim slovenskim literarnim časopisima i sudjeluje u literarnim susretima i natječajima kako u Sloveniji tako i u inozemstvu. Nastupa samostalno i u zajedničkim literarnim susretima te priprema performanse sa elementima poezije, plesa/pokreta i videa. U svom literarnom opusu njeguje poetski i prozni iskaz te svojom liričnošću zadire u duboku emotivnost čitaoca.

Bibliografija:

zbirke poezije: VDIH IN IZDIH, 2011; ZVEZDA, 2013; ZVIJEZDA, 2014
u pjesku je žeđ
sviježa krv puzi između zrna
prstima brišem oblik
maske iz ebanovine
rugobe
koja tjera zle duhove
meni se čini
na neki način ljupka
kapi nestaju
pjesak je beskonačna posuda
sakrivam misao
kao što plaha grlica skriva jaje
pred zmijama
pokidali bi je zlobni jezici s jarbola
i pogužvanu
izvjesili na istrošene fraze
ljubavi u podsmijeh
iz razbijeljenog pijeska
niču CVIJETOVI BIJELOG JASMINA
palmina kora je oštra
i vlaknasta
tako se suprostavlja bičevanju vjetra
i nema ni pandži ni kljuna
koji mogu prodrijeti do sočne unutrašnjosti
suzim kaplje
i istovremeno se smiješkam
životu
opojna svježina piri kroz novo jutro
v pesku je žeja
sveža kri polzi med zrni
s prsti brišem obličje
maske iz ebenovine
spake
ki preganja zle duhove
meni se zdi
na nek način ljubka
kaplje izginjajo
pesek je neskončna posoda
skrivam misel
kot plaha grlica skriva jajce
pred kačami
zlobni jeziki bi jo strgali z jambora
in jo
pomečkano
izobesili na obrabljene fraze
ljubezni v posmeh
iz razbeljenega peska
vznikajo CVETOVI BELEGA JASMINA
palmino lubje je ostro
in vlaknasto
tako kljubuje bičanju vetra
in ni ga ne kremplja ne kljuna
ki bi prodrl do sočne notranjosti
solzim kaplje
in hkrati se smehljam
življenju
opojni vzduh veje čez novo jutro
***

stabljika
isteže se iz tepiha
streličave trave
na vrhu njiše
tri buketića sjemenki
sunce ih zori u
sitna crvenkasta zrna
koja vjetar
istresa
po ledini
po zelenim listovima
po ispresječenim sjenama

u gibljivosti stabljike je
nesigurnost
s nježnim dodirima
kao da bi željela istaknuti
vječnost trenutka
klizi po licu
i napola zatvorenim kapcima
šupljost stabljike
po kojoj su tekli sokovi
se suši
dovršeno je
(poginulim na soškoj fronti)
stebelce
steguje se iz preproge
suličaste trave
na vrhu ziblje
tri šopke semen
sonce jih zori v
drobna rdečkasta zrna
ki jih veter
stresa
po ruši
po zelenih listih
po presekanih sencah

v prožnosti stebelca je
negotovost
z nežnimi dotiki
kot bi hotelo poudariti
večnost trenutka
podrsava po licu
in na pol priprtih vekah
votlost stebelca
po kateri so tekli sokovi
se suši
dovršeno je
(padlim na soški fronti)
***

OSJEĆAŠ
kako tvrda noć
liježe između sljemena i oluka
i s jedva primjetnom kretnjom
klizi po glatkim crijepovima?
Osjećaš
njenu hladnu toplinu
što se preljeva kroz prozore
i liježe na jastuke?
Osjećaš
dah mokrog asfalta
koji isparuje svoju crnost
kao žudnju?
Osjećaš
dodir odsjaja mlađaka?
Nježno dodiruje
tvoje prste iza zavjese
dignute na pozdrav.
Osjećaš
otkucaj mog srca
u tihom oproštaju
što svaki put iznova
na tren umre?

ČUTIŠ
kako trda noč
lega med slemena in napušče
in s komaj opazno kretnjo
drsi po gladkih strešnikih?
Čutiš
njeno hladno toplino
ki se preliva skozi okna
in lega na vzglavnike?
Čutiš
dih mokrega asfalta
ki puhti svojo črnost
kot hrepenenje?
Čutiš
dotik odseva mlade lune?
Nežno se dotika
tvojih prstov za zaveso
dvignjenih v pozdrav.
Čutiš
utrip mojega srca
ob tihem slovesu
ko vsakič znova
za hip umre?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *